SVAKODNEVNO U 7:30 Isusova lekcija o bogatstvu

ČITANJA:

Rim 4,20-25;

Otpj. pj.: Lk 1,69-75;

Lk 12,13-21

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Netko iz mnoštva reče Isusu: »Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu.« Nato mu on reče: »Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?« I dometnu im: »Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.« Kaza im i prispodobu: »Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: ‘Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.’ I reče: ‘Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!’ Ali Bog mu reče: ‘Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?’«

»Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.«

Riječ Božju tumači vlč. Krešimir Žinić:

Dobro jutro i neka vam je čitav dan ispunjen Božjim blagoslovom.

Kada čovjek zapravo počinje razmišljati i rasuđivati o stvarima? Ostajemo pomalo iznenađeni djecom koja već od najranije dobi znaju razlikovati stvari (kockicu od kockice, lutku od lutke), znaju razlikovati životinje, poput psa ili mačke od drugih životinja. I činjenica je kako su poučena djeca, odnosno ona djeca kojom se netko stariji bavi, pametna i inteligentna. S vremenom sposobnost ispravnog donošenja odluka sve više raste, poglavito kako čovjeku nadolaze sve teži životni ispiti i izazovi. Naravno da se time ne misli na trivijalne stvari poput: hoću li otići na nogometnu utakmicu ili posjetiti stare roditelje, hoću li se danas dobro najesti ili mi je vrijeme biti na dijeti i slično. Životni izazovi traže od nas da odvagnemo stvari iako se mnoge stvari jednostavno ne može staviti na vagu. Potrebno je u iskrenosti srca dobro procijeniti koji su nam prioriteti i interesi i donijeti ispravnu odluku. Poput djeteta trebamo tražiti među prolaznim i neprolaznim, dobrim ili lošim stvarima, naći pravu distinkciju i odabrati bolji dio. No uvijek nad nama visi pitanje jesmo li se vjernički dovoljno odgojili da bi naš elementarni interes bio duhovno dobro ili su zamamnosti ovoga svijeta jače. Zanimljivo je da se moderni čovjek sve više zanima za sasvim neke druge stvarnosti za koje dobro zna da nemaju dugi vijek niti daju pravu sigurnost i tako upada u neki oblik konformizma; sam sebi dopušta gubitak vlastitog identiteta i olako se da uhvatiti u zamku lagodna života eliminirajući tako viziju budućeg svijeta, ostvarujući bez prave radosti sasvim krive ciljeve. Tako se za Judine škude opet gubi i prodaje duša.

Današnji odlomak donosi Isusovu lekciju o bogatstvu, odnosno kako se prema njemu pravilno odnositi. Netko mu je iz mnoštva dobacio: „Učitelju, reci mom bratu da sa mnom podijeli baštinu!“ Taj netko je sasvim sigurno respektirao Isusa jer ga zove učiteljem, ali čini se kao da mu je više stalo do baštine koju mu brat uskraćuje, negoli do Učiteljeva propovijedanja. Izjednačuje ga s ostalim židovskim učiteljima koji su se po trgovima razmetali pravničkim i mudrosnim vještinama pokušavajući razmrsiti različite obiteljske situacije i zavrzlame. Isus mu odgovara na način koji nije očekivao: „Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije ono što posjeduje.“ I slijedi potvrda tog iskaza u prispodobi o čovjeku bogatašu kojem je obilno rodila zemlja pa odluči srušiti stare i sagraditi nove i veće žitnice, zgrnuti tamo svoja dobra i reći duši svojoj – uživaj, imaš u zalihi za godine mnoge. Ali u noćnoj tišini, kada se smiri buka i utihnu različiti savjetnici, Božja riječ jasnije se razaznaje: „Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?“

Bogataš očito nije računao na osnovnu stvar, a to je nesigurnost naše egzistencije na zemlji. Odlučio se za tjelesno i materijalno – životno pouzdanje stavio je u prolazne stvari i potpuno zapostavio ono neprolazno, duhovno, koje nadilazi ovaj svijet. Materijalna su nam dobra darovana da nam posluže kao sredstvo kojim ćemo postići konačni cilj života – a to je Krist, nada naša. Ona sama ne smiju biti cilj, već samo sredstvo kojim ćemo postići nepropadljivu baštinu. A kad čovjek svoja dobra shvaća kao cilj, takvim stavom otvara prostor pohlepi koja materijalno shvaća kao apsolutno i sav se stavlja u traženje nekih novih sredstava samo da bi stekao neka nova dobra i imao sve više. Govorim o onim dobrima koja nadilaze nužna sredstva za normalan život obitelji (obavljanje poslova, potreba odmora i ljetovanja, crni fond za lakšu budućnost); ova se koriste samo za osobni probitak i tako postaju izvor škrtosti i velika su zapreka da se Gospodina u slobodi srca može nasljedovati.

Isus nas uči da budemo više ljudi vježbajući se u kreposti ljubavi prema Bogu i bližnjemu. A to može samo osoba ne navezana na materijalno. Nije čovjek ono što posjeduje. Sveti Pavao savjetovao je Timoteju: „Onima koji su u današnjem svijetu bogati zapovijedaj neka ne budu bahati i neka se ne uzdaju u nesigurno bogatstvo, nego u Boga koji nam sve daje bogato na uživanje.“ (1Tim 6,17) Stoga ne treba zgrtati blago koje „moljac i rđa nagrizaju“, nego služiti se onim što nam Bog daje da bismo mogli ostati bogati u Njemu.