SVAKODNEVNO U 7:30 Zakon ljubavi

ČITANJA:

Rim 9,1-5;

Ps 147,12-13.15-16.19-20;

Lk 14,1-6

Tekst evanđelja:

Jedne subote dođe Isus u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. A oni ga vrebahu. Kad evo: pred njim neki čovjek koji je imao vodenu bolest. Nato Isus upita zakonoznance i farizeje: »Je li dopušteno subotom liječiti ili nije?« A oni mukom ponikoše. On ga dotaknu, izliječi i otpusti. A njima reče: »Ako komu od vas sin ili vol padne u bunar, neće li ga brže bolje izvući i u dan subotnji?« I ne mogoše mu na to odgovoriti.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači fra Marinko Vukman:

Isus prihvaća svakog čovjeka i želi ući u život svakog pojedinca i zajednice. Prihvaća poziv na gozbu koju je Zakej organizirao neposredno nakon obraćenja. Također se sastaje sa užom skupinom prijatelja poput Marte, Marije i Lazara u Betaniji. I ne prestaje prihvaćati ni pozive u kuću farizeja, kao što vidimo u današnjem Evanđelju.

Isus susreće bolesnika i ne boji se staviti milosrđe ispred zakona, premda ga farizeji pomno promatraju. Za farizeje je bolesnik samo prilika da Isusa stave na kušnju: hoće li ga izliječiti u subotu? Subota je bila sveti dan za Izraelce, dan posvećen Bogu koji je opisan kao odmor sedmog dana stvaranja. Bio je to podsjetnik da Bog zaslužuje imati pravo mjesto u životu te da postoji ravnoteža između posla i odmora.

Kako će Isus riješiti ovaj problem? Čini se da farizeje nije bilo puno briga za stanje siromaha. Isus, međutim, ne ulazi u logiku svojih protivnika. U tom bolesniku ne vidi izgovor za raspravu o zakonu. Prije svega vidi osobu koja treba njegovu pomoć: “Ako komu od vas sin ili vol padne u bunar, nećete li ga brže bolje izvući i u dan subotnji?” Isus ovim pitanjem sugerira da farizeji moraju promijeniti svoju perspektivu: bolesnik nije teoretski postavljen slučaj, već netko pred kim se ne može ostati ravnodušan, to je konkretna osoba koja je potrebna pomoći.

U Kristovu djelovanju vidimo kako nas dobročinstvo usmjerava prema konkretnoj osobi. Daje nam onaj jednostavan izgled koji ne dopušta da budemo zarobljeni predrasudama ili ideologijama koje često prikrivaju stvarne potrebe drugih. Dobročinstvo nas tjera da se povežemo s ljudima i uđemo u njihov unutarnji svijet.

Tri me stvari dotiču dok promatram ovo ponašanja Isusa kojeg promatraju njegovi neprijatelji, koji u Njemu žele pronaći riječi i radnje koje su protivne Mojsijevu Zakonu, vjerskim pravilima i propisima koje su oni uspostavili. Prva stvar koju vidim u Isusu je ta što, iako zna da je pod prismotrom svojih neprijatelja, On ne gubi mir i spokoj. Tko živi u istini ne boji se suda ljudi, ne iritira se i ne postaje nervozan pod napadima svojih neprijatelja. Duh mu daje da uvijek govori i čini pravu stvar u pravom trenutku i pravim tonom.

Druga stvar je ta što Isus prihvaća ići i u kuće onih koji ga ne cijene. Isus koristi priliku da evangelizira i poziva ljude na obraćenje. Treba biti usred svijeta kako bi svijetlili i davali okus Božje prisutnosti onima koji Ga ne poznaju. Možda je to ono što želi naučavati Papa Frane kad govori svećenicima: „Izađite iz sakristija“. A taj poziv je vrlo jasan.

Treća stvar (i najvažnija) je što prije svakog ljudskog pravila ili propisa dolazi zakon ljubavi prema čovjeku. Zakona ljubavi se treba pridržavati u svako vrijeme, na svakom mjestu i u svakoj situaciji. Kad je riječ o zakonu, Isus jasno stavlja do znanja da je sav zakon podređen jednom velikom zakonu: volimo Boga i volimo bližnjega kao sebe. Nikada nećemo zalutati s puta ako držimo ovu zapovijed.

U tom duhu na sve vas zazivam obilje Božjeg blagoslova i milosrđa!