SVAKODNEVNO U 7:30 Kraljevstvo je Božje skriveno ali tiho raste

ČITANJA:

Rim 8,18-25;

Ps 126,1-6;

Lk 13,18-21

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Govoraše Isus: »Čemu je slično kraljevstvo Božje? Čemu da ga prispodobim? Ono je kao kad čovjek uze gorušičino zrno i baci ga u svoj vrt. Uzraste i razvi se u stablo te mu se ptice nebeske gnijezde po granama.«

I opet im reče: »Čemu da prispodobim kraljevstvo Božje? Ono je kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači fra Marinko Vukman:

Kraljevstvo je Božje predivno da bi se moglo opisati ljudskim jezikom. Možemo tek naslutiti kakav je Božji svijet. Možemo si odmah postaviti pitanje – pripadam li kraljevstvu Božjemu koje je puno iznenađenja i koja se očituju u malim i za ovaj svijet neznatnim stvarima ili pripadam kraljevstvu ovoga svijeta koje je puno blještavila i privlačnosti?

Kraljevstvo je Božje maleno, poput gorušičina zrna ili mrvice kvasca, koje može, uz određene uvjete, proizvesti rast i preobrazbu. Kao što gorušičino drvo skriva ptice nebeske, kraljevstvo je Božje skriveno, ali tiho raste i u njemu ima mjesta za sve koji žele ući. Isus ne kaže da je kraljevstvo Božje kao gorušičino zrno, nego „kao kad čovjek uze gorušičino zrno i baci ga u svoj vrt“. Isus ne kaže da je kraljevstvo Božje kao kvasac, nego „kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna“.

Kraljevstvo Božje je – radnja, proces, činjenje. Kraljevstvo Božje izgrađuje se krećući često od skromnih početnih uvjeta – tek malo gorušičino zrno, tek nešto kvasca. Kraljevstvo Božje u sebi sadrži nepresušni potencijal koji se tek ima ostvariti: zrno, bačeno u zemlju, uzrast će u veliko stablo; kvasac, kad ga se zamijesi u brašnu, daje tijesto, kruh postaje hrana.

Pogledamo li razvoj kršćanstva, a i razvoj raznih pokreta i redova u Crkvi, uočit ćemo istu dinamiku gorušičinog zrna: kreće se od malog broja ljudi koji čuju i prihvaćaju poruku Evanđelja. A ona, kada se u njima „zamijesi“, ima nesavladivu snagu poticanja na rast i razvoj, na širenje i donošenje plodova.

A upravo je tu bit i smisao tog procesa – hoda: da se ptice nebeske mogu gnijezditi na granama naših stabala, da našoj braći i sestrama možemo dati Kruh života što smo ga zamijesili kvascem Evanđelja.

Isus je usporedio kraljevstvo Božje sa zajedničkim sastojcima – sjeme, zemlja, voda, sunce ili kvasac, brašno, rad, ruke marljive žene itd. S čime bih mogao usporediti kraljevstvo Božje u svakodnevici svojega života? Našu pozornost, naravno, privlači ono što je najveće i najbolje – lako je zanemariti stvari koje su male, krhke i jednostavne. Možda bih mogao razmišljati o molitvama koje sam izrekao, nadama koje sam nekoć imao i prepoznati kako je to sjeme raslo. Možda pronađem “kvasac” vizije, čežnju, san i promotrim kako je to nadahnulo mene i druge…

Isus ne kaže da Kraljevstvo Božje dolazi s bubnjevima i trubljama, nego daje dvije divne slike organskoga rasta. Gorušičino zrno raste polako, a kada izraste u drvo, u njegovu se krošnju sklanjaju razne vrste ptica. Sada, kao i u prvim kršćanskim vremenima, u Crkvi ima mjesta za ljude svih rasa, naroda i kultura. Ovo iskustvo rasta Crkve posebno doživljavaju misionari u siromašnim misijskim zemljama. Otac Ante Gabrić, naš zemljak i veliki misionar Indije, tako lijepo u svojim pismima iz misija opisuje kako Kraljevstvo Nebesko raste među tim narodom koji se otvara Bogu…

Druga slika Kraljevstva: kvasac u tijestu – radi i onda kada ga ne vidimo. Otac Ante u jednom svom pismu piše: … Isuse, ne moram vidjeti rezultat svog misijskom poslanja, dosta mi je samo da znam da sam aktivan sudionik Tvoga Kraljevstva… i neka tvoje Kraljevstvo zahvati sve razine i sve pore ljudskog života i neka mijenja svijet i svakog pojedinca. Amen.

Na sve vas dragi slušatelji, vaše obitelji i zajednice, zazivam Božji blagoslov i želim vam mir i dobro!