SVAKODNEVNO U 7:30 Čovjek koji moli srcem biva promijenjen

ČITANJA:

Izl 19,1-2,9-11,16-20b;

Otp. pj.: Dn 3,52-56;

Mt 13,10-17

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Pristupe učenici Isusu pa ga zapitaju: »Zašto im zboriš u prispodobama?« On im odgovori: »Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju.«

»Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: Slušat ćete, slušati — i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati — i nećete vidjeti! Jer usalilo se srce naroda ovog: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju, te se ne obrate, pa ih izliječim.«

»A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli.«

Riječ Božju tumači fr. Ivan Dominik Iličić:

Poštovani slušatelji Hrvatskoga katoličkog radija Božji vam blagoslov i srdačan pozdrav.

U današnjem evanđelju čujemo kako Isus govori u prispodobama iz razloga da bi ga se bolje razumjelo. Isus je svjestan da je mnogima teško razumjeti otajstva kraljevstva Božjega stoga i pokušava pomoći govorom u prispodobama. Unatoč tomu Isus je svjestan da mnogi ni tada neće razumjeti. Ono što je ključno za razumijevanje njegove poruke je ponizno srce. Čovjek kojemu nedostaje poniznosti ne može razumjeti ni otajstva kraljevstva Božjega. Njihovo razumijevanje događa se kao dar od Gospodina. On se objavljuje malenima, a ne onima koji su po svojim snagama mudri, učeni i pravedni, nego onima koji su prije svega pred Bogom maleni i ponizni te potrebni njegovog milosrđa i mudrosti. Biti malen i ponizan pred Bogom ne znači u isto vrijeme biti i neuk. Imamo svece koji su bili vrlo učeni, a ostali su ponizni i maleni pred Gospodinom dok s druge strane imamo one koji su bili neuki ali su imali mudrost odozgor jer su također bili maleni i poniznim pred Gospodinom. Nama je danas puno dostupnije znanje nego što je to bilo ljudima prije, stoga smo dužni tu priliku iskoristiti i upotrijebiti je na što bolji način i razvijati razumsku dimenziju vjere, ali naravno na ponizan način.

I danas nam može pomoći u razmatranju bl. Pier Giorgio Frassati koji je bio vrlo uključen u život Crkve i društva, vrlo zauzet studiranjem i raznim obvezama kao i služenjem siromasima. Unatoč tome našao je vrijeme za biti s Gospodinom u osobnoj molitvi, pričešćivao se svaki dan, nalazio je vrijeme za čitanje teoloških spisa. Ono što je morao učiti za svoj studij bilo mu je nekada teško i to je doživljavao kao jednu vrstu pokore ali zato bi odmarao dušu kada bi čitao teološke spise poput ispovijesti svetog Augustina i dijaloga Božanske providnosti sv. Katarine Sijenske. To je hranilo njegovu dušu, izrađivalo mu je razumsku dimenziju vjere. Pier Giorgio bio je čovjek molitve, poniznosti, iskustva Božje ljubavi, čovjek koji je djelotvorno potvrđivao Kristovu ljubav služeći potrebitima, ali bio je i čovjek snažno razvijene razumske dimenzije vjere. Kada se to sve zajedno spoji imamo jednog blaženika koji je bio itekako sposoban druge ljude obraćati Bogu i biti autentičan svjedok Kristove ljubavi. Svjedočio je vjeru čitavim svojim životom ne samo svojim iskustvom nego i razumskom dimenzijom te znao obrazložiti razlog nade koja je u njemu i razumskim putem mnogim ljudima koje su sretao, često puta neistomišljenicima.

Promislimo kakva je naša razumska dimenzija vjere? Koliko vremena odvajamo za čitanje duhovnoga i teološkoga štiva? Koliko dobro poznajemo nauk Katoličke Crkve? Koliko dobro znamo i razumskim putem obrazložiti istine vjere koje nas nose kroz život? Imamo li iskustvo Boga i njegove prisutnosti ljubavi? Želimo li razvijati svakim danom sve više razumsku dimenziju kako bi ona pomogla našoj vjeri?

Odlučimo se naći više vremena za čitanje duhovnih spisa – Svetoga pisma, životopisa svetaca, Katekizma Katoličke Crkve i uložimo određeni trud po tom pitanju. Ako to uspijemo učiniti zasigurno ćemo moći svjedočiti svoju vjeru u suvremenom svijetu. Neka nam na tome putu pomogne zagovor bl. Pier Giorgia Frassatia i Svih svetih.