SVAKODNEVNO U 7:30 Koliko je čvrsta naša vjera da Gospodin djeluje kroz nas?

ČITANJA:

Pnz 6,4-13;

Ps 18,2-4.47.51ab;

Mt 17,14-20

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Pristupi Isusu neki čovjek, padne pred njim na koljena i reče: »Gospodine, smiluj se sinu mojemu jer je mjesečar i zlo mu je. Često doista pada u oganj i često u vodu. Dovedoh ga tvojim učenicima i ne mogoše ga izliječiti.« A Isus odgovori: »O rode nevjerni i opaki! Dokle mi je biti s vama! Dokle li vas podnositi! Dovedite mi ga ovamo!« I zaprijeti Isus zloduhu te on iziđe iz njega. I ozdravi dječak toga časa.

Tada učenici pristupiše nasamo k Isusu i rekoše: »Zašto ga mi ne mogosmo izagnati?« Kaže im: »Zbog vaše malovjernosti. Zaista, kažem vam, ako imadnete vjere koliko je zrno gorušičino te reknete ovoj gori: ‘Premjesti se odavde onamo!’, premjestit će se i ništa vam neće biti nemoguće.«

Riječ Božju tumači fr. Mihovil Žuljević-Mikas:

Dok je Isus boravio na gori njegovi učenici nisu uspjeli izliječiti ozbiljno poremećenog dječaka, iako im je Isus dao vlast da se mogu nositi s nevoljama i te vrste. Kada je Isus sišao s gore, učinio je ono što učenici nisu mogli učiniti izliječio je dječaka kao odgovor na očajničke molbe dječakova oca. Postavlja se pitanje, a postavili su ga i oni sami: Zašto učenici nisu uspjeli? Prema Isusu, to je bilo zbog njihove male vjere. Sumnjali su u sebe i nisu vjerovali da Gospodin može djelovati kroz njih. Suočeni s ovom zahtjevnom pastoralnom situacijom, pokušali su ići sami i nisu uspjeli.

Svi mi možemo biti poput tih učenika. Suočeni sa zahtjevnom situacijom, ne prepoznajemo da je Gospodin s nama i da djeluje kroz nas. Pokušavamo se sami suočiti s tim i otkrivamo da naši vlastiti resursi nisu dovoljni za zadatak koji je pred nama. Ponekad što je situacija teža, to smo skloniji da se oslanjamo isključivo na vlastite resurse i napore. Naprotiv, što je situacija teža to bismo se još više morali oslanjati na Gospodina. U takvim vremenima moramo biti ljudi velike vjere, a ne malovjerni poput učenika. Veliki zahtjevi koji su nam postavljeni pozivaju na veliku vjeru. Zato stavljanje povjerenja u Božje ruke je ta “velika“ vjera koja nas pred velikim zahtjevima čini sposobnima za velike stvari.

Za veliku vjeru potrebno je prvo priznati da smo maleni i neznatni te velikom Bogu zavapiti riječima današnjeg psalma: Gospodine, kreposti moja, hridino moja, utvrdo moja, spase moj; pećino moja, kojoj se utječem, štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!