SVAKODNEVNO U 7:30 Zašto Isus stavlja djecu za uzor starijima?

ČITANJA:

Jš 24,14-29;

Ps 16,1-2a.5.7-8.11;

Mt 19,13-15

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Doniješe Isusu dječicu da na njih stavi ruke i pomoli se. A učenici im branili. Nato će im Isus: »Pustite dječicu i ne priječite im k meni jer takvih je kraljevstvo nebesko!« I položi ruke na njih pa krene odande.

Riječ Božju tumači mons. Leonard Markač:

Ovaj kratki izvještaj što smo ga malo prije čuli u Evanđelju, želi nam pokazati kako, kad je govor o djeci, ne treba trošiti puno suvišnih riječi. Isusov susret s djecom, Matej stavlja između nerazrješivosti braka i bogatog, na zemaljska dobra vezanog mladića. Neki su, ne svi, donosili djecu k Isusu, želeći da stavi ruke na njih, da ih blagoslovi i moli nad njima. Učenici su smatrali da se time remeti Učiteljev program kao i da je Učitelj premoren pa mu treba odmor. No Isus, koga je veselio susret s dječicom, ukorio je svoje učenike rekavši da ne priječe dolazak malenih k njemu, poručivši im usput da takvima pripada kraljevstvo nebesko. Isus stavlja djecu za uzor starijima. Zašto? Djeca su upravo onakva kakvi bismo trebali biti i mi odrasli. Djeca su iskrena, ne znaju glumiti, ne sjede na dvije stolice, svjesna su da im je potrebna pomoć odraslih i oni je iskreno traže. Mi se puno puta i s Bogom svađamo, ne priznajući da bez Njega ne možemo. Zato na putu u kraljevstvo Božje moramo se ponašati kao djeca.

Svima nam je poznata dirljiva slika malog djeteta koje širi ruke i bježi u susret svojoj majci, ocu, bratu ili sestri. Ono je praznih, ali raširenih ruku i traži zagrljaj njemu dragih osoba.

Gledajući bezbrižnost i razdraganost malog djeteta i mi se poput rodbine i susjeda Ivana Krstitelja pitamo: “Što će biti od ovog djeteta? Dakako, budućnost svakog djeteta ovisi o mnogo čimbenika. U prvom redu roditelja, krsnih kumova, odgojitelja i sredine u kojoj dijete raste. Dijete upija ono što čuje i to ostaje pohranjeno u njemu. Pohvalno je kad dijete čuje lijepu riječ, kad od svojih najbližih gleda primjerno ponašanje. Mnoge dobre obitelji i dobre sredine dale su vrijedne ljude. Na žalost ima obitelji u kojima dijete nikad ne čuje nešto lijepo. Što možemo očekivati od djeteta koje pamti samo loše riječi i slabe primjere.

Pred nekoliko već godina, došla je djevojčica koja je primila Prvu svetu Pričest u sakristiju i prije Mise kod koje je ministrirala i pitala: “Velečasni zašto ima zločestih baka?” Pitao sam je što pod ti misli. Ispričala mi je kako ju je, kad je išla u crkvu, zaustavila jedna, meni znana kršćanska baka i upitala da kud ide svaki dan. Na odgovor da ide u crkvu, baka je rekla da je bila na Prvoj Pričesti i da više ne mora ići na Misu. Bio je to veliki šok za dijete koje je tu baku zbog toga nazvalo zločestom.

Slika Isusa koji polaže ruke na djecu i moli za njih, kako smo čuli u Evanđelju i danas se ponavlja. Na žalost u drugačijim ulogama. Tamo su roditelji donosili dječicu k Isusu, danas ih mnogi odvode od Isusa. Dirljivo je vidjeti dok roditelji dovode djecu na pripravu za sakramente, ali je jako bolno kad isti roditelji nakon primljenih sakramenata djecu odvode od Isusa. Tada se isto pitam: “Što će biti od ovog djeteta.”?