SVAKODNEVNO U 7:30 Naše poslanje je navještaj Božjega kraljevstva

ČITANJA:

Izl 40,16-21.34-38;

Ps 84,3-6.8a.11;

Mt 13,47-53

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi.«

»Jeste li sve ovo razumjeli?« Odgovore mu: »Jesmo.« A on će im: »Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.«

Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande.

Riječ Božju tumači o. Vladimir Sedlak:

Usporedba Kraljevstva nebeskog s ribarenjem na mrežu jedno je od biblijskih svjedočanstava širine kojom Bog zahvaća u more naše ljudske stvarnosti. Lovljenje na mrežu, u Isusovo je vrijeme iziskivalo dva plovila koja su išla i hvatala sve što se na putu nađe. Po izvlačenju mreže na obalu, ribari bi prema prosudbi dobru ribu sakupili u posude, a loše izbacili. Božje Kraljevstvo pripravljeno je za mnoge. Mreža Božje milosti zahvaća široko. Ona prikuplja sve što joj ide u susret.

Prosudba što je dobro, a što ne dolazi tek u drugom koraku. Taj vremenski prostor između „biti zahvaćen mrežom Božje milosti“ i prosudbe gdje će dobri i zli biti odijeljeni poput one diobe na pšenicu i kukolj u jednoj od prijašnjih prispodoba ostavlja nam prostora poraditi na sebi, svidjeti se Gospodinu. Bog računa na nas, on nas privlači k sebi. No naša je sloboda u toj interakciji s Bogom opravdati sebe i pokazati svoja djela atraktivnim Božjem spasenju, ili pak biti procijenjeni lošim te izbačeni tamo gdje će bit plač i škrgut zubi.

Isus također govori apostolima: „Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi“. Božje djelo ne vrši se samo po sebi. Božje kraljevstvo ne ispunja se bez učeničkog poslanja naviještanja Evanđelja svim narodima. Isus i od nas očekuje svijest o širini kojom smo pozvani ribariti u našim sredinama, otvarajući put kroz navještaj Božjeg kraljevstva svakome. Nema privilegiranih i rezerviranih, navještaj je namijenjen svima, no spašeni će biti oni u kojima je zrno vjere donijelo roda, to je novi Božji Izrael. Poslanje apostola je navještaj Božjeg kraljevstva, a prosudba tko će u njega ući pripada Kristu i njegovim anđelima.

Pitanje o razumijevanju prispodobe koje Isus postavlja učenicima jest bitno. Vrlo često kada nas netko upita jesmo li nešto razumjeli, mi odgovaramo potvrdno. Koji puta naš odgovor iako nije niječan, nije niti realan sa stvarnim shvaćanjem izloženog. Kao da nas je sramota ne razumjeti.

Često ne razlažemo Božju poruku spasenja u punini, ne sagledavamo dovoljno široko cjelinu, već samo onaj segment koji nam odgovara, koji nam lako sjeda. A Isus pravog pismoznanca uspoređuje s domaćinom, te vrsnim znalcem kako zna u svojoj širini izložiti i povezati i staro i novo. Isus nije došao dokinuti Stari Zavjet, nego ga nadopunjuje i ispunjava. Tako i istinski poznavalac Božje riječi iščitava svu širinu Božje poruke spasenja i bacajući mreže evanđeoskog navještaja on hvata vrlo raznoliko.

Kada stvari postanu jasne, više ih nema potrebe tumačiti. S riječi se prelazi na djelo. Sveti Jakov apostol u svojoj poslanici piše: „Ja ću ti djelima pokazati svoju vjeru“. Isus nakon navještaja i potvrde kako su njegove riječi bila i razumljive, odlazi iz onoga kraja. On nema što više o tome govoriti. Osvjedočenost onih koji su pozvani najizvrsnija je mreža Božjega lova. A prosudba što je od onoga u mreži dobro, a što zlo je uvijek Božji čin.