SVAKODNEVNO U 07:30 Zašto je potrebno moliti?
Mt 6, 1-6.16-18
Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima
da vas oni vide.
Inače, nema vam plaće
u vašeg Oca koji je na nebesima.
Kada dakle dijeliš milostinju,
ne trubi pred sobom,
kako to u sinagogama i na ulicama čine licemjeri
da bi ih ljudi hvalili.
Zaista, kažem vam,
primili su svoju plaću.
Ti naprotiv, kada daješ milostinju
— neka ti ne zna ljevica što čini desnica,
da tvoja milostinja bude u skrovitosti.
I Otac tvoj,
koji vidi u skrovitosti,
uzvratit će ti.
Tako i kad molite,
ne budite kao licemjeri.
Vole moliti
stojeći u sinagogama i na raskršću ulica
da se pokažu ljudima.
Zaista, kažem vam,
primili su svoju plaću.
Ti naprotiv, kad moliš,
uđi u svoju sobu,
zatvori vrata
i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti.
I Otac tvoj,
koji vidi u skrovitosti,
uzvratit će ti.
I kad postite,
ne budite smrknuti kao licemjeri.
Izobličuju lica
da pokažu ljudima kako poste.
Zaista, kažem vam,
primili su svoju plaću.
Ti naprotiv, kad postiš,
pomaži glavu
i umij lice
da ne zapaze ljudi kako postiš,
nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti.
I Otac tvoj,
koji vidi u skrovitosti,
uzvratit će ti.«. Riječ Gospodnja.
Pripremio: fra Jure Šarčević
Poštovani slušatelji, hvaljen Isus i Marija!
Današnji odlomak sv. Evanđelja po Mateju, uzet iz Isusova Govora na Gori, donosi nam tri velike teme, odnosno tri velike poruke. Milostinja – milosrđe, molitva i post tri su stupa kršćanskog života. Kako mi vrijeme ne dopušta govoriti o svima trima, ukratko ću izložiti zašto je potrebno moliti.
Ponekad se čuje i od nekih kršćana pitanje: zašto je potrebno moliti? Odgovaram: molimo zato da bismo živjeli. Da bi čovjek uistinu mogao živjeti, kao Kristov sljedbenik, potrebno je moliti. Zašto? Zato što živjeti znači ljubiti: život bez ljubavi nije život. Bez ljubavi život je ispraznost, osamljenost, zatvor i jedna velika tuga. Uistinu živi samo onaj koji ljubi. Ljubi onaj koji se osjeća ljubljeno, onaj do kojega je ljubav doprla i preobrazila ga. Kao što stablo ne daje ploda ako do njega ne dopire vlaga i svjetlost, tako se i ljudsko srce ne može se otvoriti pravom i istinitom životu ako nije dotaknuto ljubavlju. Ljubav nastaje i živi iz toga susreta s ljubavlju Božjom. Ta je ljubav veća i istinitija od svih drugih ljubavi, zapravo, to je ljubav onkraj našega zamišljaja i onkraj svih naših mogućnosti. Moleći mi dopuštamo Bogu da nas ljubi, i tako se uvijek iznova otvaramo toj ljubavi. Zato, tko moli živi, živi u vremenu, ali i živi za vječnost.
A što je s onim tko ne moli? Tko ne moli, riskira da umre iznutra, jer prije ili kasnije ponestat će mu daha za disanje, nestat će mu one topline potrebne za život, svjetla da bi vidio, hrane da bi rastao i radosti bez koje je život besmislen.
Netko kaže: ,, Ja ne znam moliti!“ Ili pita: ,,Kako moliti?“ Odgovaram: Počni tako što ćeš dati malo svoga vremena Bogu. Na početku i ne mora biti puno vremena za molitvu, nego da budeš vjeran tome vremenu što ga daješ Gospodinu. Sam odredi neko vrijeme, koje ćeš svakodnevno posvetiti Bogu, budi vjeran tome posvećenom vremenu, svaki dan, čak i onda kada ti se ne bude dalo moliti. Pronađi neko mirno mjesto, gdje postoji kakav znak koji ti priziva u svijest prisutnost Božju (križ, ikona, Biblija, Svetohranište, priroda…). Saberi se u šutnji: zazovi Duha Svetoga, neka On bude taj koji će u tebi klicati „Abba, Oče!“. Dovedi svoje srce Bogu, bilo ono mirno ili nemirno. Ne boj se sve reći Bogu, ne samo svoje poteškoće i svoju bol, svoje grijehe i svoju nevjeru, nego i svu svoju pobunu, svoj protest, ako ih osjećaš iznutra. Sve ovo stavi u Božje ruke. Sjeti se kako Bog i Otac i Majka u ljubavi, sve prihvaća, sve oprašta, sve prosvjetljuje, sve spašava. Poslušaj Njegovu tišinu. Ne očekuj sve odgovore odmah. Ustraj. Kao i Ilija prorok, idi pustinjom hodajući prema Božjem brdu. I kada Mu se približiš, ne traži ga u vjetru, u potresu ili vatri, u znacima koji ukazuju na snagu ili veličinu, nego Ga traži u nježnom glasu tišine (usp. 1Kr 19,12). Ne misli da ćeš Boga ugrabiti, radije pusti da On dođe u tvoj život i u tvoje srce, da ti dodirne dušu i da ti dopusti da ga promatraš, makar samo sleđa.
Slušaj glas Njegove tišine. Poslušaj Njegovu Riječ života. Otvori Bibliju, meditiraj ju s ljubavlju, pusti da Isusova riječ govori srcu tvoga srca. Čitaj Psalme, u kojima ćeš pronaći sve ono što bi ti želio reći Bogu. Slušaj apostole i proroke. Zaljubi se u priče o Ocima naše vjere i o izabranom narodu. Razmišljaj o Crkvi u njezinim početcima, u kojima ćeš susresti iskustvo života u savezu s Bogom. I pošto poslušaš Božju Riječ, nastavi hodati tim stazama šutnje, dopuštajući da te Duh poveže s Kristom, vječnom Očevom Riječi. Pusti da te Bog Otac oblikuje svojim dvjema rukama, Riječju i Duhom Svetim.1
1 Priredio prema: BRUNO FORTE, Poruka za Korizmu 2007.