SVAKODNEVNO U 7:30 Fra David Sedlar: Najbolje poslanje – poslanje djelima!

ČITANJA:

vl: 1Pt 5,5b-14;

Ps 89,2-3.6-7.16-17;

Mk 16,15-20

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus se ukaza jedanaestorici i reče im: »Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati i bit će im dobro.«

I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu. Oni pak odoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin surađivaše i utvrđivaše Riječ popratnim znakovima.

Riječ Božju tumači fra David Sedlar:

Draga braćo i sestre,

Crkva danas pred nas stavlja odlomak iz Markova evanđelja i Isusovo ukazanje dvanaestorici. Trenutak koji se događa neposredno nakon Isusova uzašašća na Nebo. I prije nego što Isus odlazi svom Nebeskom Ocu ostavlja svojim učenicima, a i nama danas, upute kako da živimo na ovoj zemlji, što da činimo kako bi pokazali da smo istinski kršćani. Govori jednu rečenicu „Pođite po svem svijetu i propovijedajte Evanđelje svemu stvorenju“. Jedna jednostavna rečenica, jedna jednostavna uputa ali ako se vratimo u kontekst onoga vremena, u trenutak u kojemu je ona upućena njegovim učenicima, možemo se zapitati da li je to realna rečenica. Učenici koji u tom trenutku, skrivajući se od ostalih kako ne bi bili osuđeni, proživljavaju svojevrsnu krizu vjere, Isus dolazi sa takvim zahtjevom, takvim naputkom – ‘Pođite po SVEMU svijetu, propovijedajte Evanđelje SVOM stvorenju’.

A onda, kada se vratimo u današnji svijet kao da se situacija nije uopće promijenila, kao da je i nama danas teško ići po svijetu, po gradu, po selu i propovijedati tu radosnu vijest. Možda su danas zahtjevi malo manji nego onda, možda danas Isus ne traži od nas toliko – da idemo na druge krajeve svijeta, ali traži da u svojoj obitelji, na poslu, u svojoj zajednici u kojoj djelujemo, u školi, na faksu – da tamo budemo radosni navjestitelji Evanđelja, svakome čovjeku. Jer kod Isusa nema neke iznimke. Poslani smo svima, bilo da nas drugi mogu razumijeti bilo da nas ne mogu prihvatiti – jer Isus želi da tu Istinu koju je on dobio od Oca svjedočimo drugima. I tada dolazi jedna njegova pomalo i oštra kritika, oštra rečenica rečenica koja kaže „Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasiti ćete se, a tko ne uzvjeruje neće.“ Kod Isusa rekli bismo nema okolišanja, nema malo hoću malo neću, ako mi se svidi nastaviti ću, ako vidim da nailazim na osude i odbijanja – odustati ću. Kod Isusa postoji samo onaj Da ili Ne. I to je upravo zato kako bi nas potaknuo da stvarno svjedočimo svoju vjeru. Daje nam i neke povlastice, neke znakove koji će pratiti one koji uzvjeruju i koji svjedoče: „U ime će moje izgoniti Duhove,novim će jezicima govoriti, zmije uzimati i popiju li što smrtonosno – ne, neće im nauditi. Na nemoćnike će ruke polagati i biti će im dobro.“ Želi nam pokazati da unatoč našoj ograničenosti, našoj krizi vjere mi možemo biti oni koji će doprijeti do drugih, pružiti im mogućnost da uzvjeruju, da se spase, da se obrate i da svoj život promijene iz temelja. Jer na kraju krajeva dok čitamo zadnju rečenicu ovog Evanđelja, piše „Gospodin utvrđivaše i potvrđivaše riječ popratnim znakovima“.

Ne trebamo se bojati ako stvarno istinski, s vjerom i ljubavlju želimo drugome dobro, želimo navijestiti drugome Evanđelje – Bog će to sve popratiti svojim znakovima i svojim čudesima. Ne trebamo se bojati biti drugima primjer u dobru. Nekada previše koristimo riječi u životu i tim riječima nekoga obratiti i promijeniti, no događa se upravo suprotno – a to je da ih još više odvučemo od križa, od Isusa, od Evanđelja. Zato je danas najbolje poslanje – poslanje djelima. Makar to bile i sitnice u našoj svakodnevnici, neka te sitnice budu rađene iz ljubavi kako bismo što bolje navijestili Radosnu vijest i u njihovu dušu donijeli spasenje. Ne trebamo se bojati onih koji nas na tom putu mogu osuđivati i sputavati, ne trebamo se bojati neprijatelja ako u to svoje poslanje idemo s Gospodinom, ako mu dopuštamo da nas on vodi. Dopustimo sebi, poput ove dvanaestorice da idemo na Isusov poziv i propovijedamo Radosnu vijest svemu svijetu – i bližnjima i neprijateljima, a Gospodin će budimo sigurno utvrđivati tu našu riječ kako je obećao popratnim znakovima i donositi plodove.

fra David Sedlar