SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Majk Rušec: Pravi i jedini život je u osobi Isusa Krista

ČITANJA:

Dj 2,14.22-32;

Ps 16,1-2a.5.7-8.11;

Mt 28,8-15

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Žene otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima. Kad eto im Isusa u susret! Reče im: »Zdravo!« One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone. Tada im Isus reče: »Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!«

Dok su one odlazile, gle, neki od straže dođoše u grad i javiše glavarima svećeničkim sve što se dogodilo. Oni se sabraše sa starješinama na vijećanje, uzeše mnogo novaca i dadoše vojnicima govoreći: »Recite: ‘Noću, dok smo mi spavali, dođoše njegovi učenici i ukradoše ga’ Ako to dočuje upravitelj, mi ćemo ga uvjeriti i sve učiniti da vi budete bez brige.« Oni uzeše novac i učiniše kako bijahu poučeni. I razglasilo se to među Židovima — sve do danas.

Riječ Božju tumači vlč. Majk Rušec:

Hvaljen Isus i Marija, vama koji ste u Kristu rođeni i nikada nećete umrijeti!

Na Uskrsni ponedjeljak kršćani odlaze na svoj – i Kristov prazan grob, na Kojem spoznaju Onoga koji spaja nespojivo, strah i radost, grob i život, Boga i smrt, čovjeka i vječnost!

Svakome od nas Isus postavlja pitanje „što plačeš“? Zar za životom koji je na tren sišao u grob, samo da kao sjeme nikne i procvate Puninom? Što je uopće život? Što je smrt? Imamo li prave uvide u ove stvarnosti? Ono što mi nerijetko smatramo životom i za što se grčevito borimo, zapravo je trajno umiranje. Shvaćanje života ne smijemo svesti samo na vremeniti dar životnih snaga koje danas jesu a sutra već blijede… Život nije samo snaga i ljepota našega tijela, život nije samo bistrina očiju i drhtaj srca u grudima. U toj misli ljudi su prosuđivali i Kristovu smrt. Mislili su da su u grob smjestili Neizmjernog, da je umro Isus Nazarećanin, a zapravo je jedino umrla smrt. Pravi i jedini život je u Osobi Isusa Krista, u kojem i mi živimo po daru svetog krštenja.

Molimo danas Gospodina da i nama daruje osjećaje koje su žene doživjele prepoznavši Krista i njegovo uskrsnuće. Molimo za dar radosti i ushita, za žar kojim su žurno otišle od praznog groba, ne bi li ovu radost dijelile s drugima. Molimo za dar vjere i dar srca koje se klanja Gospodinu.

Molimo za dar štovanja Božjeg Milosrđa. Primijetimo, kako Uskrsli koji govori ženama da jave radosnu vijest njegovoj braći – ne dozvoljava da ga ni muka ni smrt, ni izdaja i osamljenost, ni bičevi ni trnje, ni pljuvanje ni udarci – ne udalje od onih koji su zapravo uzrok svemu tome, od njegovih učenika, od onih koje voli, koje ljubi, i koje unatoč svemu naziva svojom braćom! Kolika milost! Kolika radost! Biti Bogu brat! Zar je moguće ovu radost zadržati u grudima? Zar je moguće ne svjedočiti da nam je darovana Vječnost?

Isuse, molimo te, isprazni danas i naša srca od grobne truleži. Neka po tvojem Milosrđu ona postanu mjesta u kojima će boraviti anđeli uskrsnuća, mjesta svjetla i radosti! Požurimo i mi javiti svojim bližnjima: Isus je živ! On je s nama – čemu suze?…