SVAKODNEVNO U 7:30 Gdje sam ja u drami izdaje Isusa?

ČITANJA:

Iz 50,4-9a;

Ps 69,8-10.21bc-22.31.33-34;

Mt 26,14-25

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Jedan od dvanaestorice, zvani Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim i reče: »Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati.« A oni mu odmjeriše trideset srebrnika. Otada je tražio priliku da ga preda.

Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: »Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?« On reče: »Idite u grad tomu i tomu i recite mu: ‘Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.’« I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu.

Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom. I dok su blagovali, reče: »Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.« Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: »Da nisam ja, Gospodine?« On odgovori: »Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije. A Juda, izdajnik, prihvati i reče: »Da nisam ja, učitelju?« Reče mu: »Ti kaza.«

Riječ Božju tumači vlč. Jozo Jurić:

Dragi slušatelji srdačno vas pozdravljam s Hvaljen Isus i Marija!

Ovih dana čitamo i slušamo tekstove koje su zapisali evanđelisti apostoli, Ivan i danas Matej. To nije nevažno, oni su bili očevidci događaja.

Opet Juda u središtu pozornosti i ostala jedanaestorica apostola, i ne zaboravimo ti i ja. „Jedan će me od vas izdati.“ – Pa dobro nije to tako strašno, jedan je izdajica, ali ostala jedanaestorica nisu. Je li baš tako? Pogledajmo. Jedan izdao, jedan zatajio, desetorica pobjegla, samo jedan ostao do kraj, do križa, do smrti, do posljednjeg daha. A ja, što je sa mnom u toj priči? Gdje sam ja u ovoj drami? Prepoznajem li se u ovim likovima ili skupinama?

Približimo se Isusu. Potrudimo se oćutjeti, osjetiti, što On ćuti ili osjeća. Što ti sada ćutiš ili osjećaš dok slušaš ove maloprije naviještene riječi? Što te prožima? „Što ćete mi dati, …? – „Trideset srebrenjaka.“ To je bila cijena snažnoga roba. Vrijedi li Isus toliko i za mene, ili manje? Ili ipak više?

Mi koji svakodnevno „umačemo“ svoju ruku u Isusovu zdjelu u pričesti, a zapravo umačemo svoj život, srce, dušu, svoje biće kako se odnosimo prema tome daru? Svakako da pri tome ne mislimo niti sudimo druge, ali sebe da.

Svećenik prije pričesti moli: „Gospodine Isuse Kriste, Sine Boga živoga, ti si po volji Očevoj uz sudjelovanje Duha Svetoga svojom smrću oživio svijet, izbavi me ovim Presvetim Tijelom i Krvlju od svih mojih opačina i svakoga zla, daj da se uvijek držim tvojih zapovijedi i ne dopusti da se ikada odijelim od tebe.“ ili „ Gospodine neka mi blagovanje tvoga Tijela i Krvi ne bude na sud ili osudu nego neka mi po mi tvoj dobroti budu zaštita i lijek.“

Danas nam je itekako potrebno da baš tako molimo da nikada i nikako ne odemo od Isusa, nego da Mu ostanemo vjerni.