SVAKODNEVNO U 7:30 Svakodnevno je pred nama izbor svjedočiti za Isusa ili ga izdati

ČITANJA:

Iz 49,1-6;

Ps 71,1-6b.15ab.17;

Iv 13,21-33.36-38

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus, sjedeći sa svojim učenicima za stolom, potresen u duhu posvjedoči: »Zaista, zaista, kažem vam: jedan će me od vas izdati!«

Učenici se zgledahu među sobom u nedoumici o kome to govori. A jedan od njegovih učenika — onaj kojega je Isus ljubio — bijaše za stolom Isusu do krila. Šimun Petar dade mu znak i reče: »Pitaj tko je taj o kome govori.« Ovaj se privine Isusu uz prsa i upita: »Gospodine, tko je taj?«

Isus odgovori: »Onaj je kome ja dadnem umočen zalogaj.« Tada umoči zalogaj, uze ga i dade Judi, Šimuna Iškariotskoga. Nakon zalogaja uđe u nj Sotona.

Nato mu Isus reče: »Što činiš, učini brzo!« Nijedan od sustolnika nije razumio zašto mu je to rekao. Budući da je Juda imao kesu, neki su mislili da mu je Isus rekao: »Kupi što nam treba za blagdan!« — ili neka poda nešto siromasima. On dakle uzme zalogaj i odmah iziđe. A bijaše noć.

Pošto Juda iziđe, reče Isus: »Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu! Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i uskoro će ga proslaviti! Dječice, još sam malo s vama. Tražit ćete me, ali kao što rekoh Židovima, kažem sada i vama: kamo ja odlazim, vi ne možete doći.«

Kaže mu Šimun Petar: »Gospodine, kamo to odlaziš?« Isus mu odgovori: »Kamo ja odlazim, ti zasad ne možeš poći za mnom. No poći ćeš poslije.« Nato će mu Petar: »Gospodine, a zašto sada ne bih mogao poći za tobom? Život ću svoj položiti za tebe!« Odgovori Isus: »Život ćeš svoj položiti za mene? Zaista, zaista, kažem ti: Pijetao neće zapjevati dok me triput ne zatajiš.«

Riječ Božju tumači vlč. Jozo Jurić:

Dragi slušatelji srdačno vas pozdravljam s Hvaljen Isus i Marija!

Posljednja večera. Dvojica muškaraca u središtu pozornosti – Petar, prvi među apostolima i Juda, opet. Noć je. Noć ima čudnu moć. Često je noć sinonim za nešto zlo, naopako, nečasno, skriveno. Tako je i u ovom događaju, iako po sebi nije bitna noć, nego tmina ili tama u Judinom srcu. Ispunjen je mrakom. Mnoštvo pojmova za jednu te istu stvarnost. Suprotnost je tome svjetlost.

Juda je jedan od prvih prvopričesnika, svećenika i biskupa. Biskupi su nasljednici apostola. Juda izdajnik. Kako je to moguće? To je naša stvarnost. Nema razloga za sablazan. Može postati izdajica i onaj koji je pričešćen i zaređen za đakona, svećenika ili biskupa. Pri tome nikako ne mislim na onoga tko radi svojih spoznaja odluči napustiti svoju službu, nego mislim na one koji svojim protucrkvenim djelovanjem vrše „izdaju“. Kako je to moguće? Vrlo jednostavno, ako ne surađujemo s Onim koga primamo i tko nas je posvetio.

Čovjek je doista čudesan i otajstven, kako u pozitivnom tako i u negativnom poimanju. Kako smo često doživjeli da nas čovjek iznenadi, ili čak da smo i sami sebe iznenadili. Čovjeka samo Bog može spoznati. Zato mu Bog i pristupa.

Gledajmo Petra, prvoga među apostolima, u jednom trenu se zaklinje da će za Njega i život dati, a u drugom trenu ga zataji.

Što to u čovjeku jest uzrok njegove nedosljednosti? Strah? Ili što drugo? Ne znamo. Čovjek je zagonetan. Može se biti uz Isusa, a opet jako daleko od Njega. Tu se krije ogromna opasnost za sve nas vjernike koji nastojimo svoju vjeru živjeti pa i sakramentalno da poneseni nekim duhom vremena, moću, slavom, samodostatnošću, zatajimo ili izdamo Isusa. Svakodnevno smo u prigodi svjedočiti Njega u svojoj obitelji, na radnom mjestu, u svojoj župi, u svom selu ili gradu, u svom susjedstvu ili rodbini, među prijateljima i znancima, pa čak i među neznancima. Ovi su dani presudni za naš život i vječnost.

Povucimo se u tišinu upijajmo Njegovu mudrost i snagu.