SRIJEDA 7:30 "Ako vas Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni."

Dnevna čitanja:

Dn 3, 14-20.24-25.28

Dn 3, 52-56

Iv 8, 31-42

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Progovori Isus Židovima koji mu povjerovaše: »Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.« Odgovore mu: »Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to govoriš: ‘Postat ćete slobodni?’« Odgovori im Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha. Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek. Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni. Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak tražite da me ubijete jer moja riječ nema mjesta u vama. Ja govorim što vidjeh kod Oca, a vi činite što čuste od svoga oca.« Odgovoriše mu: »Naš je otac Abraham.« Kaže im Isus: »Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova činili. A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu što sam je od Boga čuo. Takvo što Abraham nije učinio! Vi činite djela oca svojega.« Rekoše mu: »Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac — Bog.« Reče im Isus: »Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla.«

Razmišljanje je pripremio vlč. Kristijan Zeba:

Iz današnjeg odlomka svetog evanđelja izdvojio bih Isusovu rečenicu: „Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla.“ Ako pristupamo ovoj rečenici otvorena srca, uvidjeti ćemo kako se Isus predstavlja i govori tko je zapravo On i zašto je došao na ovaj svijet. Spomenute Isusove riječi možemo razumjeti pod uvjetom da poznajemo Stari zavjet i povijest Izraelskog naroda. Židovi na Isusove riječi odgovaraju kroz svoju povijest i svoje prihvaćanje čiji su i tko su, stoga mu i odgovaraju: „ Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali.“

Možemo primijetiti kako Isusovi suvremenici teško prihvaćaju Isusov govor i ispunjenje svega onoga što očekuju od svih Starozavjetnih proroka – Mesiju koji ima doći. Koliko god je Isus kroz svoje javno djelovanje, propovijedanje, naučavanje i citiranje cijele Židovske povijesti i činjenja mnogih čuda i znamenja ukazivao na istinu i dobro, i nadalje ostaje neshvaćen. Svatko od nas može se zapitati kako je to moguće? – odgovor se sam nameće. Moramo priznati da i mi sami kada želimo svjedočiti i živjeti Božju riječ nailazimo na prepreke i promjene koje se od nas očekuju i da iste s naše strane puno puta nisu savladane i usvojene. Nije ih nimalo lako savladati niti postići pozitivnu promjenu. Svakodnevni primjer s kojim se svatko od nas susreće je opraštanje jedni drugima, molitva za svoje progonitelje, prihvaćanje drugačijih stavova i mišljenja. Nismo u tim stvarima baš uspješni, vjerojatno zbog ljudske slabosti i nespremnosti da nadvladamo sami svoje pogreške
i mane.

Isus nas stoga potiče i poziva da rastopimo ledena srca i da se ne bojimo vlastitih promjena. Potaknimo sami sebe govoriti i živjeti istinu i za nju se žrtvovati. Sva naša htjenja u želji da budemo sebi, drugima, a time i našem Bogu bolji, zaključiti ću mislima fra Zvonka Benkovića:

„ Shvatio sam da je ljubav u darivanju,

pomaganju onima koji ti ne mogu vratiti,

blizini i kad su svi tvoji daleko,

žrtvi koja ti nije teška i pogledu u nebo.

Jer znam, jer sam sto posto siguran da Isus i mene čeka raširenih ruku

bez obzira koliko mi lice bilo uprljano.

Za mene je živio,

za mene ponovno prolazi ovu korizmenu kalvariju,

za mene će opet uskrsnuti

jer sam i ja ljubljeno dijete Božje.“

Vlč. Kristijan Zeba, župnik župe Svetoga Križa na Srdočima u Rijeci.