SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Filip Marić: Vodi li životni poziv kojeg živim radikalnom obraćenju?
Foto: Cathopic
Foto: Cathopic
ČITANJA:
Iz 58,9b-14;
Ps 86,1-6;
Lk 5,27-32
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Iziđe Isus i ugleda carinika imenom Levija gdje sjedi u carinarnici. I reče mu: »Pođi za mnom!« On sve ostavi, usta i pođe za njim. I Levi mu u svojoj kući priredi veliku gozbu. A s njim bijaše za stolom veliko mnoštvo carinika i drugih. Farizeji i pismoznanci njihovi negodovahu i govorahu njegovim učenicima: »Zašto s carinicima i grešnicima jedete i pijete?« Isus im odgovori: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Nisam došao zvati pravedne, nego grešnike na obraćenje.«
Riječ Božju tumači vlč. Filip Marić:
I ovoga dana otvaramo Riječ Božju, Evanđelje koje nam Crkva daruje u svojoj mudrosti. Pratimo susret carinika Levija i Isusa. Pogled Isusa Krista prožima Levija dokraja, njegove želje, strasti, navike, njegovu prljavu savjest. Možda je prilika ove Korizme moliti Gospodina da i nas pogleda isto kao i Levija – kako bismo u Njegovu pogledu mogli vidjeti svoja ropstva, neuredne navezanosti, moralne i duhovne bolesti. Naime, Isusov pogled i Riječ vraćaju smisao i vrijednost životu. Pomažu otkriti životni poziv. Vrijeme Korizme na poseban način poziva na razmatranje Isusova Lica i produbljivanje Njegove Riječi.
Čuli smo u evanđelju: „On sve ostavi, usta i pođe za njim.“ Poziv dakle pretpostavlja obraćenje: ostavljanje svega onoga što je do tog trenutka bilo smisao našeg života te prelazak na Isusovu stranu. Možda je danas prilika za promisliti: životni poziv koji živim, vodi li radikalnom obraćenju? Ne bojmo se! Nismo ovdje sami! Crkva nam na početku Korizme daje za kontemplaciju sliku Isusa koji traži blizinu grješnika. Ne ostavlja nas samima!
Svjesni smo da smo svi grješnici, da kako i piše sv. Pavao Rimljanima „nema pravedna, ni jednoga“, ipak ne priznaje svatko svoj grijeh. Lakše je, prema onoj biblijskoj, vidjeti trn u oku bratovu, nego brvno u svome. I oni koji su se pojavili kod Levija na gozbi vjerojatno nisu imali „petlje“ priznati i prihvatiti svoje slabosti. No, Isus dolazi k njima i sjeda s njima za stol. Koliko samo negodovanja zna izazvati u nama situacija kad se neki kršćanin, možda i svećenik, pa čak i sam Papa, pojavi u društvu s osobama koje javnost smatra grješnicima. Ako sami i nemamo dovoljno snage da im se približimo i posvjedočimo o Kraljevstvu Božjem, molimo Gospodina da barem ne sudimo druge te da pokušamo stvarno shvatiti što znači: „Nisam došao zvati pravedne, nego grešnike na obraćenje.“ Neka nam duboka svijest vlastite slabosti, ali i ljubavi Milosrdnog Isusa pomogne da ne sudimo druge, nego da radije širimo Kraljevstvo Božje ovdje na zemlji, Kraljevstvo ljubavi i mira.