NEDJELJOM U 16:30 S. Ksenija Leko: Neumorno podržavaj vječnu vatru u sebi i budi svjetlo onima koji u tami hode

ČITANJA:

Iz 58,7-10;

Ps 112,4-8a.9;

1Kor 2,1-5;

Mt 5,13-16

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme Isus reče svojim učenicima: “Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze. Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.”

Riječ Božju tumači s. Ksenija Leko, provincijalna glavarica Hrvatske provincije uršulinki

Vi ste svjetlost svijeta…tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima…

O kakvom svjetlu Isus govori? Je li to neko svjetlo izvan nas koje možemo upaliti, kao nekim prekidačem?

Isus kaže: „Vi ste svjetlost svijeta.“

Jesam li svjetlo ili nisam? Na to pitanje može odgovoriti onaj tko me gleda, onaj tko se nalazi u mojoj blizini. Ako ljudi pokraj mene posrću, padaju, hode u tami, jesam li ja onda svjetlost?

Jedan svećenik, poznati propovjednik, u jednom svom govoru je istaknuo da sve milosti dolaze preko Katoličke Crkve i tako preko nas, koji joj pripadamo, drugi ih primaju.

Ako mi se ovaj svijet, a osobito oni oko mene, čine nemilosrdni, bez milosti, grešni, zli, tko je za to odgovoran? Pitam se, jesam li bila „protočna“ za milost koju Bog želi udijeliti preko mene ovome svijetu, osobito onima koji žive oko mene. Jesam li bila svjetlo u kojem ljudi mogu vidjeti Božje lice?

Ma što je ustvari to svjetlo? Što to drugi trebaju vidjeti, koje svjetlo?

Ljudi trebaju vidjeti u meni vatru koja se ne gasi, gorući grm koji ne izgara. U meni moraju vidjeti vječno svjetlo, koje ukazuje na prisutnost Presvetoga.

Znaš li kako ta vatra gori? Ne pomoću električne energije, niti bilo kojom energijom nego sinergijom s križem. Možda se pitaš s kojim križem? Što je tvoj križ? Križ ti je sve ono što ti nanosi bol, sve ono što ti je prirodno odbojno, sve ono što te razapinje, sve ono što te ponižava. I koji apsurd i čudna logika, baš to što te ponižava to će te na kraju visoko uzdići.

Stoga zagrli svoj križ, poljubi ga, rastavi ga na sastavne dijelove i ubaci u vatru Božje ljubavi. I ta vatra će te prožeti. Tada ćeš zapaliti svijet, obasjat ćeš ga Svjetlom Božjim. To čini svakog dana, neumorno podržavaj vječnu vatru u sebi i budi svjetlo onima koji u tami hode.

Isuse, svjetlo istinsko, smiluj nam se!

s. Ksenija Leko