SVAKODNEVNO U 7:30 S. Ksenija Leko: Kako reagiramo kad nam netko „ukrade“ vrijeme, pokvari plan?

ČITANJA:

Heb 13,15-17.20-21;

Ps 23,1-6;

Mk 6,30-34

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme apostoli se skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali. I reče im Isus: “Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo.” Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. Otploviše, dakle, lađom na samotno mjesto, u osamu. No, kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih.

Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu.

Riječ Božju tumači s. Ksenija Leko, provincijalna glavarica Hrvatske provincije uršulinki

Nevjerojatno kako Isus uočava ljudske potrebe i odgovara na njih. Po povratku s poslanja na koje ih je uputio, saslušavši njihove izvještaje o onom što su učinili, Isus šalje svoje apostole u osamu da se odmore. Dobro Mu je poznat ritam ljudskog tijela, nakon napornog rada potreban je dobar odmor. I kreću zajedno u osamu. No, bili su viđeni i nasta veliki maraton, strčaše se ljudi iz svih okolnih gradova i, zamislite, pretekoše ih, njih koji lađom prijeđoše prijeko na drugu obalu. Što je to što je natjeralo te ljude na ovaj maraton? Nije to bio atletski miting, niti dobrotvorna utrka, nego ta trka bijaše motivirana velikom potrebom i izgubljenošću. Isus to vidje i sažali se nad njima, jer bijahu kao ovce bez pastira. I stane ih poučavati u mnogočemu. Ti ljudi su bili gladni pouke, gladni istine, gladni pravog duhovnog i društvenog vodstva.

Dovoljno za sebe govori usporedba da su bili kao ovce bez pastira. Treba li je pojašnjavati, treba li istaknuti strah koji su u sebi imali od vukova u različitom obličju. Nisu znali gdje pronaći prave pašnjake, istinsku hranu. I Isus izlazi u susret njihovim potrebama. On im nudi najprije hranu koja ostaje za život vječni, hranu koja siti dušu, a onda će ih nahraniti čudesnim umnažanjem kruha i riba.

I zanimljiva je činjenica da su se i Isus i Apostoli odrekli zasluženog odmora. Kad vidješe mnoštvo zaboraviše na osamu u koju su pošli, staviše na stranu svoje osobne potrebe i interese. Nisu prekrižili i poništili svoje potrebe, nego su ih na trenutak spustili iznad potreba potrebnijih.

Što nam to govori? Kako ja i ti reagiramo kad nam netko „ukrade“ vrijeme, pokvari plan? Prepoznajemo li u tom trenutku pred sobom čovjeka u potrebi ili samo kradljivca našeg vremena.

Neka nam primjer Isusa i Njegovih apostola bude primjer za nasljedovanje.

s. Ksenija Leko