SVAKODNEVNO U 7:30 S. Ksenija Leko: Budimo svjetlo u kojem se tama neugodno osjeća

ČITANJA:

Heb 13,1-8;

Ps 27,1.3.5.8b-9c;

Mk 6,14-29

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme dočuo to i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: »Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu.« A drugi govorahu: »Ilija je!« Treći opet: »Prorok, kao jedan od proroka.« Herod pak na to govoraše: »Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu.«

Herod doista bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio. Budući da je Ivan govorio Herodu: »Ne smiješ imati žene brata svojega!«, Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on čovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao.

I dođe zgodan dan kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i prvacima galilejskim. Uđe kći Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reče djevojci: »Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti!« I zakle joj se: »Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva.« Ona iziđe pa će svojoj materi: »Što da zaištem?« A ona će: »Glavu Ivana Krstitelja!« I odmah žurno uđe kralju te zaište: »Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!«

Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je odbiti. Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici, donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi. Kad za to dočuše Ivanovi učenici, dođu, uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob.

Riječ Božju tumači s. Ksenija Leko, provincijalna glavarica Hrvatske provincije uršulinki

Taman kad se činilo da bi razum mogao pobijediti, dogodio se preokret. Na strani emocija igralo je više igrača. Razum je izgubio utakmicu. Kako često u našem životu razum gubi. Trebalo bi preispitati izbornika. Koje to sastavnice igraju za njegov tim razuma?

Slučaj Heroda nije izdvojen slučaj, nije puka slučajnost nego to postaje obrazac ponašanja. Istina u ovom našem svijetu ne vrijedi puno. Ustvari, ona je i nestala iz našeg javnog života, bez pozdrava. Povukla se, jer je nepoželjna. Osjeća da stvara probleme. Zbog nje se skidaju glave, gube se prijatelji, rađaju neprijatelji, stvara se nelagoda…i zato se, u javnosti, rijetko pojavljuje.

Tko su njeni prijatelji, tko je želi u svom društvu, tko želi s njom drugovati?

Samo onaj tko nema što izgubiti, onaj čije bogatstvo nije u ovom svijetu, onaj kojeg ne možeš jeftino kupiti, jer nije na prodaju. Takav je bio Ivan Krstitelj, prijatelj Istine, a ipak nije bio mrzitelj lažaca. On je samo bio svjetlo u kojem se tama neugodno osjećala. I oni čija djela bijahu zla htjedoše ostati u tami da im se djela ne otkriju. I tako smisliše način da ugase svjetlo.

I ugasiše ga, ali ne potpuno. Ostao je tračak svjetlosti u duši tek da podsjeća da tami ne pripada pobjeda i da će doći Dan Svjetlosti, Dan Istine.

Pripremi čovječe srce na taj dan, pripremi djela kojih se nećeš stidjeti i koja ćeš moći na pladnju iznijeti pred svoga Kralja.

s. Ksenija Leko