SVAKODNEVNO U 7:30 S. Ksenija Leko: Poslušno prihvatimo poslanje koje nam Bog daruje

ČITANJA:

Heb 11,32-40;

Ps 31,20-24;

Mk 5,1-20

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme stigoše Isus i učenici na onu stranu mora, u kraj gerazenski. Čim Isus iziđe iz lađe odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki čovjek s nečistim duhom. Obitavalište je imao u grobnicama. I nitko ga više nije mogao svezati ni lancima jer je već često bio i okovima i lancima svezan, ali je raskinuo okove i iskidao lance i nitko ga nije mogao ukrotiti. Po cijele bi noći i dane u grobnicama i po brdima vikao i bio se kamenjem.

Kad izdaleka opazi Isusa dotrči i pokloni mu se, a onda u sav glas povika: “Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!” Jer Isus mu bijaše rekao: “Iziđi, duše nečisti, iz ovoga čovjeka!” Isus ga nato upita: “Kako ti je ime?” Kaže mu: “Legija mi je ime! Ima nas mnogo!” I uporno zaklinjaše Isusa da ih ne istjera iz onoga kraja.

A ondje je pod brdom paslo veliko krdo svinja. Zaklinjahu ga dakle: “Pošalji nas u ove svinje da u njih uđemo!” I on im dopusti. Tada iziđoše nečisti duhovi i uđoše u svinje. I krdo od oko dvije tisuće jurnu niz obronak u more i podavi se u moru. Svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima. A ljudi pođoše vidjeti što se dogodilo. Dođu Isusu. Ugledaju opsjednutoga: sjedio je obučen i zdrave pameti – on koji ih je imao legiju. I prestraše se. A očevici im razlagahu kako je to bilo s opsjednutim i ono o svinjama. Tada stanu moliti Isusa da ode iz njihova kraja.

Kad je ulazio u lađu onaj što bijaše opsjednut molio ga da bude uza nj. No, on mu ne dopusti nego mu reče: “Pođi kući k svojima pa im javi što ti je učinio Gospodin, kako ti se smilovao.” On ode i poče razglašavati po Dekapolu što mu učini Isus. I svi su se divili.

Riječ Božju tumači s. Ksenija Leko, provincijalna glavarica Hrvatske provincije uršulinki

Zanimljivo je uočiti ovaj detalj. Čovjek opsjednut legijom demona dotrči k Isusu i pokloni Mu se. Ta činjenica jasno govori tko je Gospodar nad gospodarima. Uočimo i ovaj vapaj opsjednutoga: „Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!“ Što je to mučilo opsjednutoga? Isto što muči i tamu kad se susretne sa svjetlom. Tama jednostavno mora nestati. Demoni moraju nestati iz Božje prisutnosti.

Isus stupa u dijalog s demonima. Jedino Bog može to činiti, jer ima vlast nad njima. Za čovjeka dijalog s demonom može biti poguban, osim ako taj dijalog nije pod Božjom zaštitom, kao što se događa u obredu egzorcizma.

Čitajući dalje tekst čini nam se da Isus uslišava molbu demona. Dopušta im da uđu u svinje, koje se potom, jurnuvši u more, potopiše. I možda bismo pomislili, zajedno s čuvarima svinja i ljudima onog kraja: Kakva šteta!

Je li uistinu šteta ili sreća? Ovisi o prioritetima koje živimo. Spasenje jednog čovjeka neizmjerno nadilazi sve materijalno.

I oslobođeni čovjek htjede poći za Isusom, ali mu Isus ne dopusti. Koliko je onih koji bi pošli za Isusom, a Isus ih nije pozvao da Ga slijede, jer ima za njih drugo poslanje. Ovaj čovjek je pokazao veličinu obraćenja. U poniznosti je prihvatio Isusovo odbijanje da pođe za Njim i u poslušnosti je učinio ono što mu je rekao. Svojim ukućanima je posvjedočio o onome što mu je Isus učinio. I to izazva u svima divljenje.

Učinimo i mi tako. Molimo Isusa, ali u poniznosti srca poslušajmo što nam govori i poslušno prihvatimo poslanje koje nam daruje. I divljenje neće izostati.

s. Ksenija Leko