NEDJELJOM U 16:30 Fra Matija Marijić: U adventu odjekuje poziv na obraćenje

ČITANJA:

Iz 11,1-10;

Ps 72,1-2.7-8.12-13.17;

Rim 15,4-9;

Mt 3,1-12

Tekst evanđelja:

U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!

Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: »Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? Donosite dakle plod dostojan obraćenja. I ne usudite se govoriti u sebi: ‘Imamo oca Abrahama!’ Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca. Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim.«

Riječ Božju tumači fra Matija Marijić:

Na drugu nedjelju došašća pred nama je lik Ivana Krstitelja. Propovijedao je u Judejskoj pustinji: “Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!” Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: “Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!”

U vremenu adventa odjekuje poziv na obraćenje. Obraćenje nije stvar jednoga trenutka, ono doduše započinje u jednom trenutku, ali traje do kraja života. Svaki dan pozvani smo obraćati se od zla i grijeha, na ono što je dobro i Božje. Radeći na obraćenju pripravljamo put Gospodinu. Naime, u davna vremena kada bi neki vladar, kralj ili car, dolazio u neko mjesto, tada da bi popravljali putove, kako bi vladar mogao sigurno dospjeti na cilj. Mi smo pozvani pripraviti put Kralju kraljeva i Gospodaru gospodara. Mjesto u koje on želi doći je naše srce.

Ivan se je skromno oblačio i hranio: Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. Ivan je u Bogu pronašao najveće blago. Čitav Jeruzalem, Judeja i okolica jordanska grnuli su k njemu. Dolazili su na rijeku Jordan kako bi čuli Božju riječ te započeli svoj život iznova, ispovijedajući svoje grijehe i krsteći se u rijeci.

Ivan je dosljedno navješćivao riječ Božju, nije gledao tko je tko, nikome se nije dodvoravao ili imao potrebu nekome se svidjeti. Bio je slobodan od mišljenja drugih ljudi, te je vjerno ispunjavao svoje poslanje, a to je bilo pripraviti narod za Mesiju koji dolazi. Ivan je ponizan, svjestan je svoga mjesta i uloge. Iako k njemu dolaze mase ljudi, ostaje ponizan, slava ga ne zanosi, on govori: “Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu odriješiti na nogama. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.”

Mi kao ljudi imamo potrebu za nekim tko je jači od nas, nekim na koga se možemo osloniti, u kome možemo pronaći sigurnost na životnome putu. Isus je taj na koga se možemo osloniti. On je prijatelj koji nikada ne napušta. Tu je sigurnost, snaga na koju mirno možemo osloniti svoj život. To je siguran i nerazorivi temelj na kojem možemo graditi.

Fra Matija Marijić, župni vikar u župi sv. Filipa i Jakova apostola, Vukovar