SVAKODNEVNO U 7:30 Preč. Ivan Lenić: Blaženstva su manifest kršćanskoga života, put do svetosti!

ČITANJA:

vl.: Otk 7,2-4.9-14;

Ps 24,1-6;

1Iv 3,1-3;

Mt 5,1-12a

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati:

„Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!

Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!

Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!

Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!

Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!

Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!

Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!

Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!

Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!

Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!“

Riječ Božju tumači preč. Ivan Lenić:

Susrećući se češće kao stariji dječak-ministrant, te u prvim godina srednje škole s evanđeoskim tekstom o Blaženstvima, pogotovo na današnju svetkovinu, a onda i slušajući njihova tumačenja i čitajući u mladenačkoj znatiželji ista, osjećao sam koliko su ona važna za naš ljudski i kršćanski život. Priznam da sam se čudio da ipak nisu naglašenija u nas – Isusovih učenika, kojima su stavljena kao program na samim počecima njegova propovijedanja. Budila mi se u srcu želja, kako sam tada već negdje i čitao, da nam trebaju biti urezana u pamet i srce, da ih trebamo znati napamet. I učio sam ih napamet, da bi mi bolje „sjedala“ u život. Ta, mislio sam: kao što su Deset Božjih zapovijedi pravila našega života, tako su njihovo oživotvorenje u Isusovu duhu njegova Blaženstva. I nisam promijenio mišljenje do danas, nego se studijem teologije u tome učvrstio. Zato s vama želim dopuštati da nas ona na ovu veliku svetkovinu i dane koji dolaze potiču na raspoloživije promišljanje, jer su program nasljedovanja našega Učitelja i Gospodnja; ona su manifest kršćanskoga života, ona su put do svetosti; ona se zrcale u našoj proslavljenoj braći i sestrama u Kristu, koje danas slavimo.

Isus nas u Blaženstvima uči kojim odgojenim stavovima, raspoloženjima pameti, srca i duše, te konkretnim zalaganjima živjeti pred Bogom, ići ususret jedni drugima; što promicati na zemlji, a u perspektivi Kraljevstva ili iz perspektive Kraljevstva. Svako blaženstvo daje konkretnu motivaciju našim osobnostima i zajedništvima; svako blaženstvo otvara pregršt mogućnosti – što to ljubav Božja potiče u nama i koliko toga vrijednoga može učiniti, kada postanemo njezino oruđe u svijetu koji postaje prostorom Kraljevstva Božjega.

Blaženstva su staza, stepenice do neba, do postizanja Kraljevstva. Ona, istina, otvaraju uski put, kojim nas je Isus poveo, ali istinski sigurni put. Na dulje staze sigurni i pravi put do Očeva doma. Isus nas nije ostavio same, nego njime poveo. I povukao tolike za sobom, koji su nam utrli stazu i ostavili primjer.

Prepoznajemo ih tako jasnima u tolikim Kristovim učenicima minulih vremena s kojima u današnjem danu osjećamo otajstvenu povezanost i zajedništvo, te se ponizno povjeravamo njihovoj molitvi pred Bogom i Jaganjcem – da svi dođemo do sretnoga cilja, do nebeskoga Jeruzalema! Ni slutiti ne možemo kolika nas radost, kolika ljubav, kakvo zajedništvo ondje čeka! Dopustimo da nas nadahnjuju svetački primjeri i ideali, kao i primjeri samozatajne svetosti do jučer naših bližnjih, kojih se također zahvalno spominjemo, da svi ostavljamo trag plemenitoga, svetoga življenja, trag ljubavi za sobom na ovoj zemlji. Blago nama ako tako budemo živjeli…

Preč. Ivan Lenić, župnik katedralne župe Svih Svetih u Đakovu i dekan Đakovačkoga dekanata.