SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Ivan Crnković: Jesi li prepoznao Božju ljubav u današnjem danu?

ČITANJA:

Ef 6,10-20;

Ps 144,1-2.9-10;

Lk 13,31-35

Tekst evanđelja:

U onaj dan pristupe neki farizeji i reknu Isusu: »Otiđi, otputuj odavde jer te Herod hoće ubiti.« A on će njima: »Idite i kažite toj lisici: ‘Evo, izgonim đavle i liječim danas i sutra, a treći dan dovršujem. Ali danas, sutra i prekosutra moram nastaviti put jer ne priliči da prorok pogine izvan Jeruzalema.’«

»Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh skupiti djecu tvoju kao kvočka piliće pod krila i ne htjedoste! Evo, napuštena vam kuća. A kažem vam, nećete me vidjeti dok ne dođe te reknete: Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!«

Riječ Božju tumači fra Ivan Crnković:

Herod je htio vidjeti Isusa (usp. Lk 9,9). Zanimao se živo, tko je ta osoba o kojoj čuje da čini tako silne i moćne stvari. Ivana je dao smaknuti u tamnici, i Isus mu ostaje velika zagonetka i upitnik. Jednom ga je htio vidjeti, drugi put ga želi ubiti, a kad se susreo s njime, za Isusova suda, onda mu se narugao i ismijao ga, ali ga nije osudio (Lk 23,6-12).

U Isusovim je on očima lukav, ali krajnje beznačajni lik i pojava. Nimalo lijepe riječi o zemaljskom poglavaru. Isus odgovara kako danas i sutra mora činiti čudesa, izgoniti zle duhove, ljude liječiti. U njega nema odgode. To mu Herod ne može spriječiti. On nije podložan ljudskoj volji ili samovolji, nego Božjem planu. On slijedi Očev plan – on je na putu prema Jeruzalemu. Plan je Božji za njega jasan: danas – sutra – prekosutra. Vremenski mu je slijed i kraj života u Jeruzalemu sasvim jasno zacrtan omeđen. Nema te sile koja bi ga mogla smetnuti sa zacrtana puta. On se ne da nikim i ničim zastrašiti, pa ni Herodom Četverovlasnikom. On je do kraja u službi svoga Oca koji ga je poslao izvršiti djelo u svijetu.

Ovo je inače iz Isusovih usta jedinstven izričaj o vlastitu djelovanju i smrti. Nigdje on inače ne govori kako mu je vrijeme djelovanja prema Božjoj volji omeđeno, ograničeno, kako mora umrijeti. Umrijet će on u Jeruzalemu, nasilnom smrću, kao i toliki proroci i Božji ljudi prije njega. To je Božja odluka i on se mora onamo zaputiti. Isus računa sa strašnom sudbinom, strašnim i neumoljivim zakonom progona i odbacivanja.

Jeruzalem je ubio sve koje mu je Bog slao. O tome i inače govori Isus često u svojim očitovanjima pred suvremenicima. Najprije je suočio s time svoje sumještane u Nazaretu, a govorit će o tome i kod spomena podizanja spomenika bivšim prorocima koje oci njihovi ubiše. Oni ih ubiše, vi im podižete spomenike i mauzoleje, kitite grobove. Tu strahovitu zakonitost koja vlada nije mogao dokinuti ni sam Isus svojom ljubavlju, svojim riječima. Pobijedit će on mržnju samo svojom smrću, nudeći sebe i svoj život kao otkupninu za mnoge – za sve. Smrt postaje činom kojim on svoje poslanje zaključuje i kruni.

Koliko li puta htjedoh skupiti djecu tvoju kao kvočka piliće pod krila i ne htjedoste. Predivna slika o kvočki i pilićima, takav je Bog Izraelov, takav je sami Isus. Htio je skupiti sve pod svoja krila, zaštititi sve, ali nisu htjeli. Za razliku od ‘lisice’ koja je Herod, Isus uspoređuje sebe s krilima koja su uvijek u Starom zavjetu simbol zaštite. Ali Jeruzalem se zatvorio Božjoj ljubavi i mudrosti.

Ljudi odbijaju Isusovu pomoć. Isus je duboko u duši ranjen ljudskim odbijanjem, a s druge strane, kad vidi mnoštvo, srce mu puca od žalosti i sućuti za njihovu bijedu. Strahovito je uvredljivo na njega djelovalo ljudsko ponašanje koje nije prepoznavalo Božju ispruženu ruku, ljudska nezahvalnost za učinjena dobročinstva, ili pak oni koje je u pustinji višekratno nahranio. Nudeći sebe kao sadržaj čovjekova života, oni ga odbijaju. Drugi pak kliču: “Blagoslovljen koji dolazi u Ime Gospodnje!”

Ljubav nije ljubljena. Isus odlazi prema Jeruzalemu spreman na žrtvu, muku, križ i smrt zbog svog voljenog naroda koji ga nije prepoznao. Isus najavljuje i uskrsnuće kad će pobijediti smrt i otkupiti svoj voljeni narod. Tad će Ga prepoznati i uskliknuti “Blagoslovljen koji dolazi u Gospodnje ime”. Voljeni narod smo mi. Voljeni Njegov si ti. Unatoč tome što si Ga odbio, što Ga nisi prepoznao, zatajio ili izdao, Gospodin te ljubi do kraja. Jesi li Ga prepoznao danas? Jesi li prepoznao Njegovu ljubav u današnjem danu? Želi te privući sebi, zaogrnuti plaštem da Mu budeš blizu i da te može napojiti vrelom svoje Ljubavi. Ostani u Njegovoj prisutnosti i odmori se na Njegovom krilu. Tu je Izvor svake tvoje radosti.

Fra Ivan Crnković, ravnatelj klasične gimnazije Fra Marijana Lanosovića u Slavonskome Brodu.