SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Mladen Horvat: Kakva je naša religioznost?

ČITANJA:

Gal 5,1-6;

Ps 119,41.43-45.47-48;

Lk 11,37-41

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dok je Isus govorio, pozva ga neki farizej k sebi na objed. On uđe i priđe k stolu. Vidjevši to, farizej se začudi što se Isus prije objeda ne opra. A Gospodin mu reče: »Da, vi farizeji čistite vanjštinu čaše i zdjele, a nutrina vam je puna grabeža i pakosti. Bezumnici! Nije li onaj koji načini vanjštinu načinio i nutrinu. Nego, dajte za milostinju ono iznutra i gle — sve vam je čisto.«

Riječ Božju tumači vlč. Mladen Horvat:

Odlomak Svetoga pisma može se čitati izdvojeno, to jest ne obazirući se na neposredno okruženje u kojem se taj odlomak nalazi, jer određeni odlomci ponekad čine cjelinu koja je sama za sebe razumljiva. Takav način čitanja pronalazimo i unutar liturgije, kada iz nedjelje u nedjelju kao prvo i drugo čitanje slušamo različite tekstove iz Starog i Novog zavjeta koji nisu dio kontinuiranog čitanja Svetoga pisma. Ipak, biblijski tekst najbolje se razumije u svom neposrednom i širem okruženju, te ponekad valja posegnuti za čitavim poglavljem Svetoga pisma ili šire, ako želimo razumjeti značenje određenog retka unutar teksta. Dnevna čitanja pomažu nam u tom pristupu, jer su liturgijski projekt kontinuiranog čitanja Svetoga pisma, te je posve razumljivo da redovitim slušanjem i čitanjem dnevnih čitanja, osobito Evanđelja, dobivamo sliku Isusa unutar pripovjedačkog okvira koji teče, a ne samo kao zasebne, međusobno nepovezane scene Isusovoga života.

U tom smislu zanimljiva je i uvodna rečenica današnjeg Evanđelja u Lk 11,37: „Dok je Isus govorio, pozva ga neki farizej k sebi na objed.“ Čemu zapravo služi ovaj uvod: „Dok je Isus govorio…“. Bilo bi puno razumljivije započeti izvještaj ovako: „U ono vrijeme pozva ga neki farizej k sebi na objed…“. Ali tada današnji odlomak Evanđelja ne bi bio usidren unutar šireg Isusovog govora 11 poglavlja. Evanđelist Luka nam zapravo pokazuje smjer u kojem trebamo čitati i tako pravo razumjeti današnje Evanđelje. Ono je, naime, dio šireg Isusovog govora, koji započinje uvodnim recima jedanaestog poglavlja u Lk 11,2: „On im reče: ‘Kad molite govorite:…’“, u kojem Isus govori o molitvi (Lk 11,1-13). Isusov govor se nastavlja u Lk 11,17 ovim uvodom: „Ali on, znajući njihove misli, reče im:…“. U tom govoru Isus tumači djelovanje zloduha u čovjekovom životu, o njegovom izgonu i ponovnom mogućem povratku u čovjekov život (Lk 11,17-26). Isusov govor o naraštaju koji traži znak čuli smo u jučerašnjem Evanđelju, a započinje: „Kad je nagrnulo mnoštvo, poče im Isus govoriti: ‘Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin.’“ (Lk 11,29-36). Dio tog posljednjeg govora jest govor o svjetiljci, u kojem Isus uspoređuje čovjekovo oko sa svjetiljkom koja svijetli. Ako je čovjekovo oko ispravno i bistro, tada je i čitavo tijelo svijetlo, a na poseban način njegova nutrina, te Isus ovako zaključuje govor: „Ako ti dakle sve tijelo bude svijetlo, bez djelića tame, bit će posve svijetlo, kao kad te svjetiljka svojim sjajem rasvjetljuje“ (Lk 11,36).

Uvod današnjega Evanđelja: „Dok je Isus govorio…“, zapravo nam pomaže smjestiti Isusov govor o nutrini i vanjštini u širi kontekst o kojem smo do sada govorili, jer upravo nutrina i vanjština mojega tijela i cjelokupnoga života čine cjelinu mojega bića, koje treba biti obasjano Isusovim riječima kao svjetiljkom. Molitva se događa u mojoj nutrini, a ne samo ponavljanjem riječi mojim usnama, jer u nutrini se ostvaruje povjerenje u Nebeskog Oca da će sve biti dobro i da će On uslišiti moje molitve, jer on me voli kao prijatelj i brine za mene kao otac. Ako čovjek nije pažljiv, nutrina njegovoga života može postati nastambom zloga duha, nad kojim Isus ima apsolutnu vlast. Zato je potrebno slušati Isusa i dozvoliti mu da nas brani i štiti od zloga, jer jedino on je pobijedio zloga. Ako čovjek živi svoju religioznost samo izvana, ako vrši određene obrede, samo ponavlja riječi molitava, a nikada ne dozvoljava da misao i smisao uđu dublje u čovjekov život, tada je to površna religioznost, te se čovjek može usporediti s pčelicom koja leti od cvijeta do cvijeta, od jednog religioznog znaka ili događaja do drugog, ali nikada ti znakovi ne postanu životni i djelatni u čovjekovoj nutrini.

Svi ti tekstovi Lukinog jedanaestog poglavlja pripravili su Isusovu rečenicu u današnjem Evanđelju: „Da, vi farizeji čistite vanjštinu čaše i zdjele, a nutrina vam je puna grabeža i pakosti“ (Lk 11,39). Prilika za ovu rečenicu bio je objed na koji ga je pozvao neki farizej. Tom zgodom Isus nije oprao ruke prije jela, što je farizeja začudilo, jer je pranje prije objeda bilo dio tradicije starih, koju su farizeji strogo obdržavali. U tu tradiciju ulazilo je i pranje lonaca, čaša i svega što se donosilo s tržnice.

Zar ćemo reći da je pranje ruku, suđa i namirnica što ih donosimo s tržnice loše? Sigurno ne! To je dio našega tjelesnoga zdravlja. Ipak Isus tumači da nije dovoljno oprati samo vanjštinu čaše i zdjele, dok je nutrina puna grabeža i pakosti. Ali kada su farizeji prali čaše i zdjele, oni su prali i vanjštinu i nutrinu tih predmeta. No, Isus zapravo ne govori o čašama i zdjelama, čaša i zdjela postaju slika mojeg života. Mogu voditi brigu samo za vanjštinu života, prezentaciju pred drugima i izvanjski izgled, ili mogu voditi brigu i za cjelinu mojega života, ili kako to Isus kaže za nutrinu čaše i zdjele. Moja nutrina često može biti puna grabeža i pakosti, ili drugim riječima zloduh se može nastaniti u mojoj nutrini. Kada je nutrina čista, tada i moja izvanjska prezentacija postaje životna i autentična, to jest sve je čisto.

Vlč. dr. Mladen Horvat, župnik Župe Naše Gospe Kraljice Hrvata iz Toronta u Kanadi.