SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Luka Poljak: Dar je nositi svoj križ, a Isus nam za to daje utjehu, mir i snagu

ČITANJA:

Nah 2,1.3; 3,1-3.6-7;

Otpj. pj.: Pnz 32,35c-36.39.41;

Mt 16,24-28

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga. Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj? Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim.«

»Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide Sina Čovječjega gdje dolazi sa svojim kraljevstvom.«

Riječ Božju tumači vlč. Luka Poljak:

Danas Isus govori otrježnjujuće riječi svojim učenicima. Kaže im: “Tko hoće za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme moj križ i neka me slijedi.” On upozorava svoje učenike da će svatko tko želi spasiti svoj život izgubiti ga! Međutim, svatko tko je spreman izgubiti svoj život za Isusa, naći će život!

Jeste li vi (i ja) voljni odreći se sebe i uzeti svoj križ i slijediti Isusa? Život nam obično postavlja razne križeve. Neki od njih su teži od drugih. Međutim, nikad nije lako prihvatiti križ, bilo bolest, financijske brige, obiteljske poteškoće, depresija, nezaposlenost itd. Međutim, ono što nam može pomoći ili štetiti je kako gledamo na svoj križ. Smatramo li to Božjom kaznom? Ili vjerujemo da su križevi jednostavno dio naših života, kao što su radost i ljubav dio našeg ljudskog stanja?

Ako vjerujemo da su naši križevi kazna, kakav je naš sustav vjerovanja? Vjerujemo li da je Bog Bog koji “kažnjava”? Ili shvaćamo da nismo napravili baš dobre izbore i da su naši postupci donijeli posljedice u naše živote s kojima moramo živjeti?

Stvarnost biti ljudi znači da ćemo patiti, baš kao što ćemo iskusiti radost, ljubav, mir i utjehu. Dar je: kad nosimo križ, Isus je s nama i on će nam pomoći nositi svoj križ. Isus će nam također dati utjehu, mir i snagu dok se nosimo s našim križem.

Tijekom teških vremena može biti od pomoći pokušati pogledati dalje od svog križa. Možemo ispitati svoje živote i zapitati se: tko i što mi donosi radost, ljubav i brigu? Koji su darovi u mom životu? Čak i kad nosimo vrlo težak križ, Isus je s nama, daruje nas i miluje. Međutim, trebamo biti budni i na oprezu ako želimo primijetiti svoje darove i milosti.

Spasiti i izgubiti, izgubiti i spasiti ulazi u kadar. Morate nešto izgubiti da biste se spasili, ne možete imati sve u životu. Život je obilježen odricanjima i to zahtijeva odricanje od nečega. Gubite nešto da biste spasili sebe. Sjećam se svećenika koji je morao donijeti odluku da napusti svoju župu. Bio je to najbolji potez da napusti župu i posveti se studiju, da spasi svoje svećeništvo, ali prije svega da sačuva svoje vrijeme molitve, da spasi svoj duhovni život jer se toliko posvetio apostolskom radu, da je izgubio vrijeme za molitvu. Bilo mu je jako teško otići iz župe, ali kasnije je shvatio da je prije toliko govorio ‘o Bogu’ da nije razgovarao ‘s Bogom’. Dobro je izgubiti trenutke da bi se pronašao trenutak i spasio svoju dušu i spasio druge. Postoje stvari koje ste dali izgubiti kako biste spasili sebe i druge. Možda se morate odreći nekog hira kako biste više vremena provodili sa svojom djecom i ženom. Ili ono što mi također pada na pamet na primjer su ljudi koji odustanu od putovanja ili zabave kako bi spasili svoju obitelj ili svoj posao, ili kako bi zaradili unutarnji mir. Sačuvati svoj unutarnji mir je bitno. Jeste li spremni izgubiti nešto da biste spasili sebe? Ili želiš sve u životu?

I zadnja točka su djela: “Pokaži mi kako živiš i reći ću ti kako razmišljaš.” To je fraza koja mi je dugo odzvanjala. Vaši vas postupci identificiraju. Danas smo toliko uronjeni u buku i riječi da stvarno trebamo vidjeti djela, zaključena djela. I ne mislim na političare kojima prigovaramo jer puno pričaju, a malo rade – mislim na vas. Žalimo se na korumpiranost političara, ali i ti i ja možemo biti korumpirani u smislu da možemo puno pričati, a vrlo malo raditi. Ne bismo više trebali toliko govoriti; radije bismo trebali djelovati i raditi u tišini. Jer nije stvar u glumi i pričanju svima o svakoj sitnoj akciji koju učinimo. Radimo u tišini. Djela govore više od riječi – riječi nosi vjetar.

Danas vas pozivam da se usredotočite na dobro u svom životu. Ako to učinimo, možda ćemo shvatiti da u našim životima ima 100 puta više dobra od onoga što je teško. Neka danas Isus otvori naše umove i srca za mnoge darove koji nam se daju!

Vlč. Luka Poljak, svećenik Subotičke biskupije, dušobrižnik HKM Pariz.