SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Mislav Lukačević: Budite jednostavni, vjerni Bogu i Crkvi, razumni u životu i duhovnosti!

ČITANJA:

1Kor 1,1-9;

Ps 145,2-7;

Mt 24,42-51

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.«

»Tko li je onaj vjerni i razumni sluga što ga gospodar postavi nad svojim ukućanima da im izda hranu u pravo vrijeme? Blago onome sluzi što ga gospodar kada dođe nađe da tako radi! Zaista, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim.«

»No, rekne li taj zli sluga u srcu: ‘Okasnit će gospodar moj’ pa stane tući sudrugove, jesti i piti s pijanicama, doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među licemjerima. Ondje će biti plač i škrgut zubi.«

Riječ Božju tumači fra Mislav Lukačević:

Dragi slušatelji Hrvatskoga katoličkog radija, mir vam i dobro. Prije nekoliko tjedana, pričam s jednom obitelji, i slučajno smo se dotaknuli nedavne smrti strica te obitelji. Govore kako je stric bio tako dobar, jednostavan čovjek. Nije imao neke bolesti, bio je dobra zdravlja, i onda je pokupio koronu. Sva obitelj je bila žalosna jer mu je stanje bilo lošije i lošije, no on je bio tako vedar, cijeli život u Bosni i nakon izbjeglištva u Hrvatsku je išao na misu, molio se i pred samu smrt tješio druge.

Ispričao sam ovo, jer se želim s vama zaustaviti na srednjem djelu evanđelja. „Tko li je onaj vjerni i razumni sluga“. Mi nekada znamo od svojih života praviti ono što nisu, ili bolje rečeno želimo da su nešto drugo. Želim raditi nešto drugo, želim da živim negdje drugdje, želim novo društvo, itd. I u duhovnosti, tj. u svojemu odnosu s Bogom želimo svašta. Više moliti, više postiti, više ovoga, više onoga i često se u tome znamo izgubiti. Jer duhovnost je jako sklizak teren.

Ono što Isus govori u ovome srednjem djelu je jednostavno. Vjeran! Vjeran sluga je onaj koji zna i vjeruje da nije svoj gospodar, koji je blago zagledan u Gospodina, koji vidi da mu je puno darovano. Zna da ovdje nije vječno, da će ovo što ima proći. Sluga zna da ima Gospodara, da ima Boga, da je od Boga stvoren, i da će doći trenutak kada će se vrata otvoriti, kada će se skinuti veo, kada će se oči kojima gleda zatvoriti, i da će tada vječno gledati novim očima, da će tada Gospodara gledati oči u oči. On je Razuman. Nastoji biti miran u sebi, kloni se grešnih i svih razgovora koji mu čine loše, pazi da ne čini grijeh namjerno, pokušava urediti život. Prvo svoj nutarnji pa dom u kojemu živi, pa okolinu, i to blago. Zadržava mir.

Ako je sluga majka? Ona zna da nije redovnica, da ne može, niti treba moliti pet puta na dan, ili više. Zna da ju djeca trebaju, zna da treba pripremiti stol da obitelj jede, zna da mora imati blagosti, milosti, strogoće, pravednosti, ljubavi u svakome trenutku, i ona opet nalazi trenutak da zahvali, prikaže i pomoli se Bogu. Ona ima mir.

Razumni sluga je otac? Otac i na poslu ima pred očima svoju obitelj, svoju ženu i svoju djecu. Brine, pazi, njeguje, daje sebe svojoj ženi, ljubi je, prašta, grli, on se kloni lošega društva, jer zna da mu je najbitnije i jedini društvo doma, obitelj ga čega. Zajedno mole, zajedno idu na misu, zajedno dijele dobro i loše, uče djecu moliti i ljubiti Boga. Uživajući miran život u Bogu, u svakodnevici posla, obitelji, itd. sluga je u miru s sobom i Bogom. On ni ne treba čekati Gospodara da mu kaže oči u oči „Dođi“, on to već zna i čuje u sebi. Zato je onaj stric s početka mogao u miru čekati da dođe Gospodar.

Budite jednostavni, vjerni Bogu i Crkvi, razumni u životu i duhovnosti!

Fra Mislav Lukačević, župni vikar u župi sv. Josipa Radnika, Vukovar – Borovo naselje.