SVAKODNEVNO U 7:30 Don Marko Dokoza: Milost života u Božjoj blizini

ČITANJA:

Ez 34,1-11;

Ps 23,1-6;

Mt 20,1-16a

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni pa i njima reče: ‘Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.’ I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: ‘Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?’ Kažu mu: ‘Jer nas nitko ne najmi.’ Reče im: ‘Idite i vi u vinograd.’

»Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: ‘Pozovi radnike i podaj im plaću, počevši od posljednjih pa sve do prvih.’ Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: ‘Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.’

»Nato on odgovori jednomu od njih: ‘Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?’

»Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.«

Riječ Božju tumači don Marko Dokoza:

I jučer i danas na kraju Evanđeoskog ulomka zatičemo rečenice koje se poput antifone ponavljaju: jučer – „A mnogi prvi bit će posljednji, a posljednji prvi“, a danas „Tako će prvi biti posljednji, a posljednji prvi“. Jasan je to znak kontinuiteta između dva ulomka Matejeva Evanđelja. I mi ćemo, kroz ovo razmatranje Riječi Božje, pokušati nastaviti ono što smo jučer započeli. Biti kršćanin nikad nije bilo jednostavno. Osobito je to teško u ovom našem postkršćanskom vremenu – neprestano se napada ideal čovjeka na sliku Božju stvorena, a krvlju Kristovom otkupljena. To je tegoba dana i žega koju mi, kršćani 21. stoljeća u Europi, podnosimo. Zato smo nerijetko skloni tražiti utjehu i ohrabrenje na različite načine.

Gospodin nam po svom Svetom Duhu izlazi u susret – brojne su zajednice, pokreti i različite organizacije vjernika niknule u posljednjih nekoliko desetljeća s ciljem osnaživanja vjere pojedinca i zajednice. Nošeni smislom otkrivenim u susretom s Gospodarom koji nas šalje u svoj vinograd, mnogi su s oduševljenjem prionuli radu na njivi Gospodnjoj. A zatim, suočeni s monotonijom istoga, počeli zamišljati (a ponekad i izmišljati) zabavu kojom će prikratiti svoje vrijeme. Zato u novije vrijeme slušamo o problemima zajednica i pojedinaca u Europi i diljem svijeta, a problemi se mogu opisati ovako: bilo je previše ljudske reakcije, a premalo božanske akcije. U pozadini je razmišljanje slično onom koje susrećemo u današnjem evanđeoskom ulomku „a kad dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar“.

U našu je podsvijest prodrla kapitalističko-materijalistička filozofija koja nas uči da onaj koji radi više i bolje ima veću nagradu. Međutim, zaboravljamo da naš put prema Kraljevstvu nebeskom nije put popločan našim zaslugama, nego put milosnih Božjih zahvata u naš život. Sama činjenica da smo mogli provesti cijeli život u vinogradu Gospodnjem najveća je nagrada, a Kraljevstvo nebesko kruna one bliskosti koju smo iskusili već na zemlji. Zato je rasprava koju pronalazimo u današnjem evanđeoskom ulomku za vjernika koji živi kao ljubljeno dijete Božje bespredmetna. Molimo danas Gospodina da nam podari milosti da budemo prvi u njegovu vinogradu i da možemo kao posljednji promatrati kako u Kraljevstvo nebesko ulaze oni koji su njegovu ljubav kasnije upoznali.

Don Marko Dokoza, župnik Ugljana, Lukorana i Banja; kapelan PBU.