SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Krunoslav Kolar: Kakvo smo tlo za Božju riječ?
Foto: Cathopic
Foto: Cathopic
ČITANJA:
Jr 1,1.4-10;
Ps 71,1-6b.15ab.17;
Mt 13,1-9
Tekst evanđelja:
Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. I zborio im je mnogo u prispodobama:
»Gle, iziđe sijač sijati. I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk.« »Tko ima uši, neka čuje!«
Riječ Božju tumači vlč. Krunoslav Kolar:
Često se u evanđeoskim izvještajima može čuti o mnoštvu koje slijedi Isusa ili dolazi slušati ga. Isus je koristio svaku priliku da ih poučava, a njegovi su slušatelji primijetili da ih poučava na drugačiji način od pismoznanaca i drugih učitelja vjere jer Isus nije samo poznavao već je i vršio riječ Božju, dajući svima primjer. Čuli smo kako Isus nakon sjedenja uz more prelazi u lađicu iz koje poučava prisutne koji ga slušaju s obale. Naime, ponekad se jezera, mora i rijeke tumače kao vode koje su svojevrsna opasnost gdje čovjek može izgubiti svoj život. Tako možemo ovu gestu tumačiti kao navještaj onoga što će se zbiti, gdje će Isus svojevoljno otići na križ kako bi nama osigurao spasenje. S druge strane, u ovoj simbolici možemo vidjeti i to da je udaljenost između Isusa i slušatelja mala, ali i beskonačna, što govori o ljudima koji ga slušaju, ali se nisu spremni otisnuti za njim u nepoznato. Da je Isus vidio nestalnost srdaca mnogih koji su prisutni, izriče prispodobom o sijaču koji je izašao sijati sjeme koje je padalo na različite podloge te je, sukladno tome, negdje ostalo besplodno, a negdje je donosilo ploda. Sijač je, kako kasnije tumači apostolima, sam Isus, a sjeme je riječ Božja. Tlo na koje pada sjeme ljudska su srca. Mnogo ih je tvrdih za Božju riječ, mnogi za nju ne mare, mnogima je zanimljiva, ali ju ne shvaćaju ozbiljno kao uputu za ostvarivanje smisla života. Konačno, nađe se i onih srdaca koja su spremna donositi rod Božji, te svatko prema svojoj sposobnosti vrši Božje poslanje sijući riječ dalje. I onaj koji donosi najmanji rod nije zanemariv jer ga zalijeva Božja milost i ljubav kojoj je taj čovjek otvoren. Kakvo smo tlo za riječ Božju najbolje bi odgovorio Bog sam. No, ponekad možemo to doznati i od drugih kao i u ispitu savjesti u kojem otkrivamo ima li u našem srcu imalo zemlje ili smo kamen. Ako primjećujemo da smo za Boga tvrdi, pomoći bi nam mogla skrušena ispovijed u kojoj ćemo u raskajanosti duše priznati sve svoje grijehe i slabosti, ispovijed za koju ćemo se pripremiti da bi nam Gospodin izvadio kameno srce i dao srce od mesa. Nakon takvog božanskog interventa u našu nutrinu možemo biti pogodni za primanje Božje riječi koju smo pozvani sijati u srca onih koje Bog šalje na naš životni put. Neka sijanje Božje riječi u našim životima donese barem tridesetostruk rod. I to je dovoljno da bismo zadobili spasenje i druge priveli na taj put.