SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Antun Kolić: Idimo Marijinim putem!
Foto: Cathopic
Foto: Cathopic
Evanđelje dana: Lk 2,41-51
Roditelji su Isusovi svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad Isusu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga.
Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učiteljâ, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: »Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.« A on im reče: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?« Oni ne razumješe riječi koju im reče.
I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu.
Riječ Božju tumači vlč. Antun Kolić:
Dragi slušatelji, sestre i braćo u Kristu, danas je spomendan Bezgrešnog Srca Marijinog. Bezgrešno Srce Blažene Djevice Marije obvezatan je spomendan u Katoličkoj Crkvi, a slavi se dan poslije svetkovine Presvetoga Srca Isusova. Oba dana su međusobno sadržajno povezana i s jedne strane upućuju nas na Isusovu i Marijinu ljubav prema Bogu i njihovu ljubav prema čovjeku, a s druge strane na važnost naše zahvalnosti na silnim milostima koje su proistekle iz tih vrela. Pobožnost prema Srcu Marijinu ističe njezinu privrženost Kristu i podložnost Očevoj volji da izvrši poslanje kojoj je namijenio kao Otkupiteljevoj Majci, a jednako tako upućuje na sve ono što je Blažena Djevica Marija tijekom svoga života pohranjivala u svome srcu, od prorokovanja Šimuna Starca da je Isus postavljen na propast i uzdignuće mnogima i kao znak osporavan i nagovještaja da će Mariji mač boli probosti dušu, preko događaja kada je Isus kao dječak ostao u Hramu bez znanja svojih roditelja i rekao im: “Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?” pa sve do Kristove muke i smrti, zbog kojih je kao majka pretrpjela silne patnje.
Ova je evanđeoska scena istovremeno najava najvećeg otajstva Isusova života i priprema za taj događaj. Isus priprema Mariju za dan kada će ga opet izgubiti, i to na puno grublji način, ali i za dan kada će ga dobiti natrag, na način koji će biti daleko uzvišeniji a to je uskrsnuće Kristovo.
Marija i Josip, kako kaže evanđeoski ulomak, nisu razumjeli što Isusov odgovor znači. Ni mi često ne razumijemo puno toga što nam Isus govori po Svetom Pismu, što nam govori ili što čini u našem životu. Evanđelje kaže da je to prihvatljivo: ni Marija nije odmah znala i razumjela sve. Bog joj je po anđelu progovorio o nekim fantastičnim stvarima koje ona nije odmah u potpunosti razumjela. No zato je činila nešto drugo što je jako važno: Evanđelje nam otkriva da je Marija „brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu”. Iako razumom nije shvaćala mnogo toga što joj se događalo, sve izazove koje je Bog pred nju stavljao, ona je u svome srcu sve to prihvaćala, pohranjivala, čuvala i razmatrala. Sveti papa Ivan Pavao II. rekao je da ovo Marijino pohranjivanje doživljaja i uspomena te razmišljanje o njima predstavlja obrazac po kojemu je nastala krunica. Bit krunice nije puko ponavljanje riječi te molitve, nego razmatranje događaja iz Isusova života. Iako nije do kraja razumom shvaćala sve što se oko nje događalo, Marija je sve to s vjerom prihvaćala. Nije se ljutila na Boga ili ga odbacivala, nego je vjerovala da u tome postoji neki viši smisao. Po Mariji dolazimo k Isusu, stoga idimo Marijinim putem koji se spaja sa Isusovim putem, a to je put vječnosti.
Završit ću ovo razmišljanje posvetnom molitvom Bezgrešnome Srcu Marijinu:
Presveta Djevice Marijo, Majko i Kraljice moja, tvojem Bezgrešnome Srcu posvećujem i predajem cijelo svoje biće: svoje misli, riječi i djela; svoj duh, dušu i tijelo. Raspolaži sa mnom i sa svime što mi pripada, sada i u vječnosti, na hvalu i slavu Presvetoga Trojstva, za posvećenje Crkve i spasenje svega svijeta. Bezgrešna moja Majko, pomozi mi živjeti dostojno mojega krsnoga posvećenja da neopozivo pripadam svojemu Otkupitelju. Daj da poput Tebe slušam poticaje Duha Svetoga! Neka se u meni i po meni uvijek i u svemu ispunja volja Božja! Amen.