SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Antun Kolić: Nismo pozvani da osuđujemo već smo pozvani na milosrđe

Evanđelje dana: Mt 7, 1-5

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se.

Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svomu ne opažaš? Ili kako možeš reći bratu svomu: ‘De da ti izvadim trun iz oka’, a eto brvna u oku tvom?

Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!«

Riječ Božju tumači vlč. Antun Kolić:

Dragi slušatelji, sestre i braćo u Kristu, ove kratke emisije „U svijetlu Božje riječi“, zajedno ćemo ovaj tjedan razmišljati o evanđelju dana.

Danas, sutra i preksutra čitat ćemo evanđelje u nastavku, kao jedan niz Isusovih Govora na gori. „Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se.“ Kako su ovo teške riječi upućene nama? Kada kažiprstom pokazuješ i okrivljuješ nekoga, stani pogledaj, tri prsta gledaju prema tebi. Koliko puta osuđujemo a da nismo toga svjesni? Kao kad staneš pred zrcalom i pogledaš se, tako stani i pred zrcalom i pogledaj svoju dušu, da li je naborana lošim manama, propustima, sebičnostima… ako sve to vidiš u svojoj duši onda ćeš ustuknuti u osudi druge osobe.

Isus nam želi reći: budi oprezan da ne sudiš druge oštrije nego li sebe, pokušaj biti slobodan od predrasuda jer one mogu zasjeniti tvoj sud.

Vrlo lako znamo biti slijepi na vlastite pogreške, a itekako osjetljivi na tuđe. Ljudska sklonost teži da daje prednost sebi, a ima predrasude prema drugima. Lakše je reći da problem nije u meni nego negdje drugdje. To može biti izazovno da prihvatim istinu o sebi. Kaže Papa Franjo kada sudimo, stavljamo se na Božje mjesto, a naš je sud siromašan i nikada ne može biti istinit. A zašto naš sud ne može biti kao Božji? Možda zato jer je Bog svemoguć, a mi ne? – upitao je Papa te odgovorio kako je razlog tome što našem sudu nedostaje milosrđe, a kada Bog sudi, sudi s milosrđem.

Isus se u svojim govorima često služio slikama i usporedbama. Tako i danas, sve ono što kod sebe prihvaćamo, a kod drugih osuđujemo, On uspoređuje sa trunjem u oku drugih i brvnom u našem. Možda su nam ta „trunja“ ista, ali naša postaju brvna upravo zbog te osude, zbog našeg licemjernog stava. „Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Ili kako možeš reći bratu svomu: ‘De da ti izvadim trun iz oka, a eto brvna u oku tvom’?“
Dok imam trun u svom oku, ne mogu čisto gledati. Moj pogled tada ne može biti jasan, jer taj trun me žulja i nagoni da neprestano trepćem. Moram prije očistiti svoje oko da bih pomogao drugome, jer u protivnom mogu napraviti samo još veću štetu. „Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!“
Trepćući i pokušavajući izvaditi trunje iz svoga oka, često nam poteku suze. I sa suzama iziđe i trunje. Dao Bog da poteku potoci tih suza.
Nismo mi pozvani da sudimo i osuđujemo. Naprotiv pozvani smo na milosrđe, da ljubimo i opraštamo. I ne zaboravimo da će nama biti mjereno upravo onom mjerom kojom i sami mjerimo! Molimo za svjetlo da budemo svjesni vlastitih predrasuda i za snagu da ih otklonimo. Najviše od svega molimo za blagost prema sebi te prema onima čije mi je mišljenje i ponašanje teško prihvatiti.

Molimo se dragom Bogu za pomoć da shvatimo potrebu za praštanjem i neka nas sve prati Božji blagoslov. Amen.

Vlč. Antun Kolić, župnik Sveta tri kralja, Karlovac – Banija.