SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Zlatko Ćorić - Predajem li svoj život u Božje ruke?

DNEVNA ČITANJA:

Dj 8,1b-8

Ps 66,1-3a.4-7a

Iv 6,35-40

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme reče Isus mnoštvu: »Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada. No rekoh vam: vidjeli ste me, a opet ne vjerujete. Svi koje mi daje Otac doći će k meni, i onoga tko dođe k meni neću izbaciti; jer siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla. A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim nego da ih uskrisim u posljednji dan. Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednji dan.« Riječ Gospodnja.

Svevišnji, dični Bože, rasvijetli tmine moga srca. Daj mi pravu vjeru, čvrstu nadu, savršenu ljubav; smisao za spoznaju, Gospodine, da izvršim tvoju svetu i istinsku volju! Riječi su ovo kratke molitve sv. Franje Asiškog, sveca kojeg Crkva naziva „alter Christus“ ili „drugi Krist“, jer se toliko kroz svoj život sjedinio s Kristom i postao njemu sličan. Ova kratka molitva u prvi plan stavlja zasigurno Božju volju koja je jedina ispravna molitva, da u Božje svete ruke prepustimo svoj život jer on koji nas je stvorio zna i što će s nama. O volji Očevoj govori nam i Isus u današnjem Evanđelju, a ona je i sastavni dio najljepše molitve koju nam je Krist ostavio, molitve Očenaša. Isus najprije ističe kako je on hrana života vječnoga, ona mana s neba koja je hranila Izraelce u pustinji. On je taj živi kruh koji je s neba sišao. Svi mi koji dolazimo i hranimo se na toj Gozbi ljubavi i koji vjerujemo da je on Sin Boga živoga nećemo ogladnjeti niti ožednjeti nikada. Nadalje Isus govori o volji Oca svoga koji ga šalje na zemlju da otkupi narod od grijeha, te da nijedan koji u Njega vjeruje ne propadne nego da po Njemu zadobije život vječni.

Draga braćo i sestre, Isus nam uvijek vlastitim životom pokazuje koji je ispravan način života na zemlji, pa nas tako i njegov govor o Božjoj volji koju on kao Sin vrši, tjera na razmišljanje o vlastitom životu. Tjera nas da si postavimo pitanje, koliko ja svoj život predajem u Božje ruke, idem li putem koji je Bog za mene pripravio ili koračam u totalno krivom smjeru? Ovo pitanje je veoma važno sebi postavljati svaki dan, jer svatko od nas je svakodnevno potreban ponovnog obraćenja koje je cjeloživotni proces. Ponekad se čini teško predati u Božje ruke, vratiti Bogu slobodu koju nam je dao jer se grčevito borimo da slobodu nikad ne izgubimo. Ali dati slobodu čovjeku koji će nas povrijediti i dati Bogu nije isto. Ako Bogu predamo svoju slobodu, da on ravna našim putevima, on nam je neće oduzeti, jer dati slobodu Bogu znači još više je imati. Tada postajemo prepušteni Onome koji će po nama činiti velika djela, tada i na našu riječ mogu ozdravljati bolesni, sigurnost pronaći potlačeni, te obraćenje oni koji su daleko od Boga. Vjeruješ li čovječe da Bog po tebi to može učiniti?