SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Krunoslav Novak: Po Isusovoj muci, smrti i uskrsnuću osmislimo vlastite križeve i doživimo uskrsnu radost

ČITANJA:

Dj 10,34a.37-43;

Ps 118,1-2.16-17.22-23;

Kol 3,1-4 (ili: 1Kor 5,6b-8);

Iv 20,1-9

Tekst evanđelja:

Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«

Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.

Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.

Riječ Božju tumači vlč. Krunoslav Novak:

Draga braćo i sestre! Sretan Uskrs!

Čitajući danas odlomak iz Evanđelja po Ivanu, možemo se zapitati: što je to što Petra i Ivana, učenika kojega je Isus ljubio, tjera da trče na grob? Na Veliki Petak Ivan je vidio i osvjedočio se da je Isus umro i u sve dramatične trenutke koje je proživio prije smrti. On je znao da je Učitelj umro i da je pokopan. Petar je s druge strane Isusovu muku promatrao izdaleka dok ga nije zatajio. U njemu je ostao još jedan trn, a to je razočaranje u sebe što je na kraju ipak zatajio Isusa iako ga je prethodno uvjeravao da je za njega spreman umrijeti.

Njih dvojica ipak kreću nakon neobične i neočekivane vijesti Marije Magdalene da je netko uzeo iz groba Isusovo tijelo. Iako nisu razumjeli što se događa, još uvijek ranjena srca žurno su potrčali osvjedočiti se u Marijine riječi. Jedine riječi koje su izgovorene u današnjem Evanđelju izgovorila je Marija Magdalena: „Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.“ Sve ostalo događa se u žurbi, neizvjesnosti i prepoznavanju trenutka. Iako će se Isus kasnije više puta ukazati učenicima nakon uskrsnuća, situacija koju opisuje današnje evanđelje posebno je značajna za našu vjeru. Kad je Ivan ušao u grob, vidio je da je grob prazan, te povoje i ubrus koji je bio „napose svije na jednome mjestu“. To je bilo dovoljno za njegovu vjeru: „vidje i povjerova.“ Možemo reći da su dvojica učenika krenula iz boli očekujući još veće razočaranje, međutim doživjeli su ono što još nisu do kraja razumjeli jer kako čitamo: „oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.“

Isus je uskrsnuo i nama svojim uskrsnućem želi podariti vječnost, ali već u ovome vremenu našega života po svojoj muci, smrti i uskrsnuću daje nam da osmislimo vlastite križeve, te da već sada doživimo tragove uskrsne radosti. Zato i mi danas možemo krenuti za Marijom Magdalenom, u one dijelove našeg postojanja u kojima smo doživjeli tamu, u one situacije života koje su bolne i koje želimo potisnuti i zaboraviti. Ako ih potisnemo i zaboravimo, ostat ćemo samo na onome što je Marija rekla učenicima: „Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše!“ Ali to nije bila točna informacija, tek povod da učenici potrče na grob vidjeti što se dogodilo. Ako i nakon Isusovog uskrsnuća potiskujemo naše slabosti i grijehe, kao i situacije u kojima smo doživjeli bol i trpljenje, nećemo imati prilike doživjeti radost Uskrsa. Isto što bi se dogodilo i učenicima da nisu reagirali na Marijine riječi, te bi ostali uvjereni da je netko ukrao Isusovo tijelo.

Uskrsnuće nije izbrisalo povijest Isusove muke. Kad se bude ukazivao učenicima, Isus će im pokazati probodene ruke i bok. Povjerovati u Isusovo uskrsnuće ne znači praviti se da se sve ono ranije nije dogodilo odnosno izbrisati našu prošlost. Uskrsnuće znači prihvatiti ono što se dogodilo, utkati to događaje u povijest vlastitog života i omogućiti Gospodinu da liječi naše rane. Tada ožiljci koje nosimo bilo vidljivi ili oni koji su negdje u dubini srca ostavili trag na nama više neće biti razlog za sram, već za zahvalnost što po Isusovom uskrsnuću možemo osmisliti vlastito trpljenje i upraviti pogled prema vječnosti koju nam je Gospodin Isus zaslužio.

vlč. Krunoslav Novak, generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije i docent na Hrvatskom katoličkom sveučilištu.