SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Branko Horvat: Svatko tko se približi Bogu može doživjeti obraćenje

ČITANJA:

1Sam 9,1-4.17-19; 10,1a;

Ps 21,2-7;

Mk 2,13-17

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus ponovno iziđe k moru. Sve je ono mnoštvo grnulo k njemu i on ih poučavaše. Prolazeći ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: »Pođi za mnom!« On usta i pođe za njim.

Kada zatim Isus bijaše za stolom u njegovoj kući, nađoše se za stolom s njime i njegovim učenicima i mnogi carinici i grešnici. Bilo ih je uistinu mnogo. A slijedili su ga i pismoznanci farizejske sljedbe pa vidjevši da jede s grešnicima i carinicima, rekoše njegovim učenicima: »Zašto jede s carinicima i grešnicima?« Čuvši to, Isus im reče: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima! Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.«

Riječ Božju tumači vlč. Branko Horvat:

Vidimo kako Isus poziva Levija Alfejeva. Levi sjedi u carinarnici. Levi radi jedan posao koji je u narodu omražen: skuplja novac za okupatora. Levi je u svojoj biti ono što se veli kvisling – izdajica vlastitog naroda. Radi za okupatora, radi za Rimljane i naravno da ga je narod gledao drugačijim očima. Naravno da je u narodu slovio kao netko, ne samo koji je grešan, nego koji je veoma nisko pao. „Nasuprot Božjeg naroda stoji Levi“ – tako narod misli. A ipak Isus poziva tog čovjeka. U čemu je stvar? Zašto Isus poziva tog čovjeka? Poziva ga zato jer nije došao zvati pravedne, nego je došao zvati grešne.

Imamo jednu lijepu pouku u tome. Mi često razmišljamo, kada gledamo sastav ljudi koji dolazi k misi, koji dolazi u crkve i to često čujemo – ali najčešće od onih koji k misi uopće ne dolaze – čujemo često kako nas optužuju da, što će oni raditi među nama vjernicima koji dolazimo k misi, ako nas misa uopće ne mijenja. Često znamo čuti rečenice u narodu kao: „Vidi ga. On hoda, on se pričesti. Nije izašao ni van iz crkve, već ogovara.“ Drage sestre i braćo, to su ozbiljne optužbe. Nekima služe kao izlika – za njihovu vlastitu lijenost, njihovu vlastitu mlakost i da ne moraju uopće oni sami dolaziti bliže Bogu. Ali drugima su to opravdane primjedbe.

Moramo biti svjesni kako ponekad mi zaboravljamo da upravo zbog toga i postoji Crkva/crkva – da i takvi ljudi dođu k misi, da i takvi ljudi dođu bliže Bogu jer upravo takve Bog zove. Bogu hvala da je došao!

Ono što mi možemo pomoći, gdje mi možemo svoj doprinos dati je da takvim ljudima također svojim vlastitim ponašanjem, svojim vlastitim življenjem pokažemo kako je zapravo ispravno; ne da ih osuđujemo, ne da im povlađujemo, ne da ih samo ostavljamo na miru, nego da mi sami sebe najprije mijenjamo i onda kroz tu promjenu njima svjedočimo što je ispravno.

Ako gledamo crkvu kao bolnicu, shvatit ćemo u čemu je njezina uloga. Bolnica služi tome da dođe bolesna osoba i ozdravi. Isto tome služi i crkva. Da dođu grešne osobe i da isprave svoje grijehe i da na taj način mogu postati novi kršćani, bolji kršćani, upravo slušajući poziv Kristov kao što ga je čuo i Levi Alfejev. Upravo svi ti carinici i grešnici koje je Isus pozvao, doživjeli su nešto što se zove obraćenje. To može doživjeti svaki čovjek, ali samo ako dođe i bliže Bogu i ako mi svojim vlastitim primjerom približimo Boga njima jer jedino na taj način Bog njih može pozvati.

Vlč. Branko Horvat, župnik u Župi sv. Roka u Koprivničkim Bregima.