SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Branko Horvat: Kakav je naš stav u shvaćanju Božje volje?

ČITANJA:

1Sam 4,1-11;

Ps 44,10-11.14-15.24-25;

Mk 1,40-45

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme dođe k Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: “Ako hoćeš, možeš me očistiti!” Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: “Hoću, budi čist!” I odmah nesta s njega gube i očisti se. Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi riječima: “Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.” Ali čim iziđe stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.

Riječ Božju tumači vlč. Branko Horvat:

Gubavac koji dolazi k Isusu, klekne i moli: „Ako hoćeš, možeš me ozdraviti… možeš me očistiti.“ Ako hoćeš.

Često imamo stav prema Bogu da bi nam On nešto bio dužan učiniti; često postavljamo pitanje: „Bože, ako si Ti stvarno toliko moćan, zašto ne spriječiš ratove u svijetu? Zašto ne spriječiš da djeca gladuju?“ To su teške optužbe; moramo biti jako oprezni s njima! No, shvatimo jednu stvar: Bog nije odgovoran za zlo koje se događa – Bog je apsolutna ljubav, Bog je apsolutna dobrota. Ne možemo Bogu predbacivati stvari koje su čisto ljudska greška, čisto ljudsko djelovanje. Zar je Bog taj koji šapće bilo kojem moćniku ovoga svijeta na uho: „Hajde! Zarati! Pošalji vojsku na ovoga!“? Ili je Bog taj koji ne zna nas naučiti ili nas sprječava u tome da raspodijelimo resurse koje imamo kao ljudski rod, kao stanovnici ovoga planeta? Nije! Sve to čini ljudska pohlepa, sve to čini ljudska volja za moći. I naravno, kada u tim svojim greškama napravimo neko zlo, prvi kojeg optužujemo je Bog: „Zašto to dozvoljavaš?“

Ne razmišljamo da upravo poput tog gubavca moramo i možemo moliti Boga da nam učini nešto dobro, ako je to Njegova volja. Ako je to Njegova volja. Božja volja jest ona koja čini dobro. I mi moramo, jednostavno, tražiti u sebi načine da promijenimo svoj stav u shvaćanju Božje volje.

Božja volja nije ono što si mi mislimo; to nije naša volja. Često se trudimo prisličiti Božju volju našoj ljudskoj volji. To nije ništa neobično. Ako pogledamo kroz povijest kako su ljudi zamišljali svoje različite bogove, vidimo da su im često pripisivali ljudske osobine. Ali, to je iz naše ljudske slabosti. Mi poznajemo ovaj fizički svijet, mi poznajemo – što se tiče inteligentnih bića – jedino nas ljude; i onda, naravno, da prema drugome inteligentnome biću, prema vrhovnome biću kao što je Bog, prisličujemo naše ljudske osobine. I to stoga tumačimo Božju volju kao sličnu ljudskoj.

No, vidimo da Božja volja želi čovjeku činiti dobro. I to je jedan lijepi poticaj da krenemo drugačije razmišljati o Božjoj volji – ne kao o onoj koja bi čovjeku činila zlo pa da pitamo Boga zašto dozvoljava ovu ili onu nevolju, nego da krenemo više s ovim pozitivnijim stavom da Bog može i hoće učiniti dobro; no – da je na nama da Ga zamolimo i da ne očekujemo da nam Bog učini neko čudo samo zato jer Ga mi tražimo i mislimo da je to čudo ono što je najbolje za ovaj svijet, za moj život, za moje prijatelje, nego da shvatimo jednu stvar: da se pitamo zbog čega ponekad naše molitve nisu uslišane. Nisu uslišane možda zbog toga jer niti je bilo pravo vrijeme niti je bio pravi način kako smo mi to Boga zamolili. Moramo biti svjesni da je Bog svemoguć i zato mu se molimo – zbog toga On uslišava naše molitve. Sjetite se da Isus veli da će svaka molitva biti uslišana, samo možda ne u ono vrijeme kako si mi to zamislimo, možda ne na onaj način kako si mi to zamislimo jer nije naš način najbolji, nije naše mišljenje sveznajuće; mi smo ograničene osobe. Upravo zbog toga Bog, kada uslišava molitvu, uslišava u najbolje vrijeme i na najbolji način jer Bog uslišava zbog svoje svemoći, a način i vrijeme – kada Bog usliši našu molitvu – zbog svog sveznanja.

Upravo to Božje sveznanje, upravo ta Božja svemoć je ono u što se možemo pouzdati. I, kada se pouzdajemo u te Božje osobine, nije nam teško moliti, nije nam teško prihvatiti križ, nije nam teško prihvatiti eventualno ne uslišanje jer je to samo privid – molitva će biti uslišana! Ali: u pravo vrijeme i na pravi način jer je to Božja domena, a Božja domena je najbolja.

Vlč. Branko Horvat, župnik u Župi sv. Roka u Koprivničkim Bregima.