SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Branko Horvat: Čudo je Božji dar

ČITANJA:

1Sam 3,1-10.19-20;

Ps 40,2.5.7-10;

Mk 1,29-39

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: pošto Isus iziđe iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.

Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike — a bijahu mnogi i razne im bolesti — i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.

Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. Kad ga nađoše, rekoše mu: »Svi te traže.« Kaže im: »Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.« I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.

Riječ Božju tumači vlč. Branko Horvat:

Krist je ozdravio Šimunovu punicu. Krist ozdravlja ljude. On čini čuda. I to ozdravljenje je jedno od čuda o kojima piše Sv. Pismo. Evanđelje dalje nastavlja govoriti kako je Isus liječio sve bolesne, sve opsjednute i upravo je zbog toga čitav grad nagrnuo k Njemu. Ozdravljao je mnoge, i bolesti su im bile mnoge. Mnoge su zlodusi bili izgonjeni. Ljudi traže Isusa zbog tih čuda i to je ono što i nas ponekad nagoni, to je glavni razlog zbog kojeg mi tražimo Boga… jer nam treba. I to je sasvim u redu jer Bog nam doista svima treba. Nismo svemoćni i ne možemo sve samo svojim snagama. Moramo biti svjesni da imamo svoje granice, da smo krhka i ranjiva ljudska bića, ograničena bilo bolešću, bilo prirodnim potrebama kao što su hrana i san. Mi smo ograničeni i zato nam Bog treba u životu. Ali ne samo zato. Nismo svemoćni, a niti sveznajući. Ne možemo saznavati ono što samo Bog može znati. I upravo zbog toga što nismo sveznajući, a ponekad si uzimamo to pravo, mi počinjemo djelovati kao Bog sam. Uzimamo si nakon toga i pravo da osuđujemo, uzimamo si pravo da tvrdimo da dobro poznajemo nekoga, a ne znamo sve okolnosti zbog kojih se netko našao u nekakvom problemu. Moramo biti svjesni da neke stvari pripadaju samo Bogu i jedino Njemu, te ih moramo Bogu i ostaviti. Ne možemo si uzimati za pravo da osuđujemo i ocjenjujemo drugoga jer samo Bog zna što ta osoba proživljava te zašto živi tako kako živi. Ono što mi možemo jest tu osobu bolje upoznati. Možemo saznati više o njoj, ali ako nam ona sama to dozvoli. Upravo boljim upoznavanjem drugoga mi možemo bolje i shvatiti drugoga.

Razmišljajući dalje o razlozima zbog kojih tražimo Boga i shvaćajući da Ga tražimo upravo zbog toga jer smo ograničeni, a Bog čini čuda, možemo zapasti u jedan problem: počinjemo gledati na Boga kao na nekoga tko nam je dužan činiti čuda. Nije! Svako čudo je Božji dar i kao takav mi ga trebamo znati i cijeniti. Gledajući i slušajući o Božjim čudima, mi budemo potaknuti da i sami tražimo čudo. I to je u redu jer Krist nas na to i potiče. On kaže: “Kucajte i otvorit će vam se. Tražite i naći ćete. Tko traži, taj i nalazi. Tko ište, taj i prima.“ Božji je poticaj i krenuo u tomu smjeru, ali moramo pritom biti svjesni da to traženje ne bi smjelo biti na nekakvoj razini trgovine – ja ću Tebi, Bože, dati tri Očenaša, a ti meni daj da moje dijete položi ispit. Ne funkcionira to tako. Tko tako razmišlja, upada u jedan drugi problem koji se naziva – magija! Mislite da ćete riječima moći kontrolirati duhovni svijet – tu se varate! Ne možete! Molitva je jedno, a Božji dar drugo. Molitva uvijek mora biti komunikacija, razgovor s Bogom jer po molitvi postižemo upravo taj kontakt s Njime. A kada to postignemo, onda je Njegov dar nama poklon. Kao što se poklanja među prijateljima, ako si nekomu prijatelj i nešto mu poklanjaš ili nešto od njega dobivaš to nije nagrada, a niti je zasluženo, nego je to ono što se radi od srca.

Tako i Bog isto nama čini, kao i u ovomu evanđelju, svoja čuda od svojega srca. Zato mu mi moramo biti zahvalni. Ne moramo od Njega očekivati velike stvari jer će nam On dati sve što nam je potrebno, u vrijeme i na način na koji nam je potrebno. Bog je jedini koji to zna jer je jedino On sveznajući.

Vlč. Branko Horvat, župnik u Župi sv. Roka u Koprivničkim Bregima.