SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Branko Horvat: Živimo iz i od Svetog pisma

ČITANJA:

1Sam 1,9-20;

Otpj. pj.: 1Sam 2,1.4-8;

Mk 1,21-28

Tekst evanđelja:

U gradu Kafarnaumu Isus u subotu uđe u sinagogu i poče naučavati. Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci. A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika: »Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!«

Isus mu zaprijeti: »Umukni i iziđi iz njega!« Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega. Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: »Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.« I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.

Riječ Božju tumači vlč. Branko Horvat:

Isus zanosi ljude svojim naukom. Uči ih kao onaj koji ima vlast. Ne naučava kao pismoznanac. Možemo se zapitati u čemu je zapravo razlika. Kako to poučava pismoznanac, a kako to čini onaj koji ima vlast?

Onaj tko poučava kao pismoznanac naučava hladno, činjenično… naučava poznajući sva pisma, sve propise… ali uvijek je pitanje pridržava li se on sam tih propisa. Je li on takva osoba koja teži u svojemu životu primijeniti sva ta pravila i sve te propise? Zato mi često znamo pismoznance, farizeje, saduceje kada o njima čitamo i slušamo u Svetom pismu, onako potajno u svome srcu pomalo osuđivati, ponekad i prestrogo. Zaboravljamo da je i npr. sveti Pavao, čije poslanice često slušamo na svetoj misi, i sam bio jedan od tih pismoznanaca; sam je bio farizej.

Ali očito postoji bitna razlika jer Isus nas uči kao onaj koji ima vlast; uči s Božanskim autoritetom. Uči nas kao onaj koji, ne samo da poznaje Sveto pismo nego, činjenično gledano, on jest onaj koji je dao Sveto pismo: on je Bog. Ne samo da ga je dao, ne samo da je živio ono što je i rekao jer Krist nema grijeha… on je u svemu sličan nama, osim u grijehu. Dakle, on sam živi to što je i rekao. I upravo je to poruka ovoga evanđelja: živjeti ‘iz’ i ‘od’ Svetoga pisma nije isto što i poznavati ga i prenositi ga samo riječima. Autentičnost življenja Božje riječi znači provođenje Božje riječi u ponašanje, u djelovanje, u življenje i to je jedini način na koji i mi možemo drugima biti oni koji pojačavaju kao oni koji su od samoga Boga u tomu ovlašteni… a ne kao oni koji znaju suhoparne činjenice pa ih prenose isključivo riječima.

Ovo evanđelje nas potiče da u svemu tomu budemo svjedoci prvenstveno svojim življenjem, svojim ponašanjem. ‘Acta, non verba’ kažu Latini, tj. djela, a ne riječi. To je jedini i pravi način na koji mi to možemo ostvariti. Moramo uvijek biti svjesni da nas drugi ljudi ne samo slušaju nego nas i promatraju. Posebno nas vjernike. Ponekad se čini da vjernici budu bolje ili gore osuđivani negoli neki humanist koji ne vjeruje u Boga, trudi se samo činiti dobro, ali pritom ne mari za Boga. Takvoga čovjeka najčešće hvale dok s druge strane vjernika mogu lako i osuđivati. I onda se postavlja pitanje u čemu je razlika. Zašto se nama vjernicima to događa? Razlog je upravo u tomu što vjernik ponekad samo priča, a ne djeluje pa nam to mora biti opomena da počnemo ono što govorimo, provoditi u svoja djela… u ponašanje.

Govorimo o opraštanju – trebamo i početi opraštati!

Govorimo o ljubavi – trebamo i početi ljubiti!

Govorimo o svim onim stvarima koje lijepo zvuče na papiru – trebamo ih i provesti u život!

Stoga, drage sestre i draga braćo, moramo imati na umu kako upravo ponašanje i preuzimanje u karakter onoga o čemu govorimo jedini je način kojim možemo biti ili postati autentični svjedoci Krista i evanđelja.

Vlč. Branko Horvat, župnik u Župi sv. Roka u Koprivničkim Bregima.