SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Hrvoje Zovko: Živimo u bogobojaznosti, pravednosti i iščekivanju kako bismo postali dio Isusovog života

ČITANJA:

1Iv 2,3-11;

Ps 96,1-2a.2b-3.5b-6;

Lk 2,22-35

Tekst evanđelja:

Kad se po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe (roditelji) Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu — kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! — i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.

Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče: »Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.«

Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan — a i tebi će samoj mač probosti dušu — da se razotkriju namisli mnogih srdaca!«

Riječ Božju tumači vlč. Hrvoje Zovko:

Dragi brate i draga sestro, hvaljen Isus i Marija!

Josip i Marija donose Gospodina našega Isusa Krista u hram kako bi ga obredno prikazali. U tom hramu susrećemo jednog čovjeka. On je starac i zove se Šimun. Kako bismo ušli u radost Šimunova srca, pokušajmo vidjeti što je to srce proživjelo u susretu s Isusom. Naime, kada čitamo Stari zavjet, on nam se čini kao jedna nedovršena knjiga. Slušamo kako proroci jedan po jedan navještaju promjenu, navještaju dolazak Mesije, dolazak Zaručnika. Spominju onoga koji će doći i koji treba biti ključ svega onoga što su oni naviještali i ostvarenje svega onoga o čemu su govorili. Ali, nikako da dođe Mesija, nikako da dođe taj Zaručnik. Čitamo u Pjesmi nad pjesmama kako Zaručnik kao da dolazi i približava se vratima, kuca, ali na koncu ne ulazi te se ne događa taj susret sa zaručnicom. Sveti Jeronim nam je rekao da se Novi zavjet u Starom skriva, a Stari u Novome otkriva. Mi se susrećemo s Isusom Kristom, s Mesijom, odgovorom na sve ono o čemu su govorili starozavjetni poroci.

I za današnje evanđelje značajno nam je treće poglavlje proroka Malahije u kojemu govori upravo o dolasku u hram. Kaže Malahija: „“I doći će iznenada u hram svoj Gospod koga vi tražite i anđeo Saveza koga žudite. Evo ga, dolazi već…“ (usp. Mal 3,1). Dolazi Onaj za kojim čezne sav izraelski narod. S druge strane nalazi se starac Šimun koji je predstavnik čitavog židovskog naroda. On doživljava taj susret. On doživljava jedno prosvjetljenje: „Ta vidješe oči moje spasenje tvoje“ (Lk 2,30). On je čitav svoj život podredio i usmjerio na to da prepozna kako je Bog djelatan u njegovom životu te ga je na koncu susreo licem u lice.

Šimun susreće Isusa u svome životu. Ali, njegov život nije bilo kakav život. U ovom evanđelju uočavamo tri Šimunove crtice. Kaže nam evanđelist da je Šimun bio bogobojazan, da je bio pravedan i da je iščekivao. Šimun je iščekivao, a to znači da se nije htio zadovoljiti bilo čime u svome životu. On nije htio svemu dati priliku da ispuni njegov život i pokuša mu dati smisao. On je iščekivao, on je gladovao i žeđao za smislom.

Mi smo, braćo i sestre prije pet dana proslavili Božić. Često razmišljamo o važnosti Božića gledajući događaje između Božića i Nove godine. Razmišljamo o kvaliteti svoga života između Božića i Nove godine. Međutim, jako je važan i onaj drugi dio, a to je dio između Nove godine u Božića koji je puno veći, puno duži. U Božiću smo proslavili prvi dolazak našega Gospodina, rođenje Gospodina našega Isusa Krista, a na koncu će vremena biti onaj drugi dolazak kada će nam sve biti znano, kada će nam sve biti jasno i kada više ništa neće biti skriveno. Dolazak kojim će On u svojoj slavi suditi žive i mrtve.

Između ta dva dolaska stoji onaj koji je ključan da bismo ti i ja ostvarili smisao svoga života. To je dolazak Gospodina u moje srce. Moj osobni susret s Isusom Kristom. Da ga susretnem sa žarom i ljubavlju s kojom ga je susreo starac Šimun. On je susreo živoga Isusa Krista! Da bi ga susreo valja mi slijediti Šimunov primjer: biti pravedan, biti bogobojazan, ne zadovoljavati se bilo čime, iščekivati pravu stvar, birati onaj bolji dio u životu koji mi se neće oduzeti, baciti mreže na pravu stranu i uloviti dobar ulov. Promatramo svoj život i promatrajmo znakove koje nam Gospodin daje te živimo u bogobojaznosti, pravednosti i iščekivanju kako bismo postali ne samo dio Isusove priče, nego i Isusovog života.

Vlč. Hrvoje Zovko