SVAKODNEVNO U 7:30 S. Marija Dijana Mlinarić: Možemo se nadati dolasku do vlastitog spasenja kroz brigu za spasenje drugih

ČITANJA:

od dana: Iz 40,1-11;

Ps 96,1-3.10ac.11-13;

Mt 18,12-14

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Što vam se čini? Ako neki čovjek imadne sto ovaca i jedna od njih zaluta, neće li on ostaviti onih devedeset i devet u gorama i poći u potragu za zalutalom? Posreći li mu se te je nađe — zaista, kažem vam, raduje se zbog nje više nego zbog onih devedeset i devet koje nisu zalutale. Tako ni Otac vaš, koji je na nebesima, neće da propadne ni jedan od ovih malenih.« Riječ Gospodnja. Mt 18, 12-14

Riječ Božju tumači s. Marija Dijana Mlinarić, Karmelićanka Božanskog Srca Isusova:

Dođi na susret…susret sa živim Gospodinom koji i tebi i meni želi nešto posebno poručiti i darovati. Zato otvorimo svoja srca.

Danas nam Gospodin kroz prispodobu o izgubljenoj ovci želi reći jednu važnu stvar za naš život kao i za naš odnos s Njim. Dotiče stvarnosti našeg života u kojima smo baš najranjiviji – a to su one situacije kad smo nemoćni i izgubljeni. Poput ovce u prispodobi.

Isus započinje retoričkim pitanjem koje bi u biti trebalo dovesti do negativnog odgovora. Nitko pametan po ljudskoj logici zapravo ne bi bio spreman ostaviti devedeset i devet ovaca u planinama, uz rizik da ih sve izgubi te ići u potragu za jednom za koju uopće ne zna kojim je putem krenula?

Ali Božja se logika ne podudara uvijek s logikom ljudi: Gospodinu je važna baš svaka osoba. Kad Isus govori o pastiru – On govori o sebi i otkriva svoju brižnost pastira koji odlazi u potragu za ovcom koja je zalutala i vodi je natrag u tor. I baš mu je svaka bitna. Ističe u svetom Pismu kako je On pastir koja zavija rane i liječi bolesne, ali i brine se i oko debelih i jakih. Baš svatko mu je važan.

Dobri pastir, odnosno Bog, ne čeka da se ovca vrati, nego slijedi njezin trag, vođen isključivo svojom ljubavlju, a ne kalkulacijama i korišću koju ima od ovce.

Gospodin nam kroz traganje za ovom izgubljenom ovčicom ukazuje kako voli baš svakoga. I baš zbog te ljubavi – Njegova je radost velika kad ju pronađe.

Ova se prispodoba tiče nas osobno jer je to i naša povijest. Ponekad smo izgubljena ovca, a drugi put Gospodin i kroz nas traži izgubljenu ovcu u našoj sredini među bližnjima s kojima se susrećemo. Možemo se samo nadati da ćemo doći do vlastitog spasenja ako smo također zabrinuti za spasenje drugih.

Stoga u tekstu, osim one osobne dimenzije, postoji i pastoralna i misionarska dimenzija koja se tiče i svake naše kršćanske zajednice. Služi za ispit savjesti s obzirom na odnos prema onima koji su različiti, distancirani od crkve ili su čak i njeni veliki protivnici. Kršćanska se zajednica treba uvijek distancirati od grijeha, jer grijeh duboko ranjava Crkvu, ali to ne znači napustiti grešnika. Umjesto toga, Crkva kao zajednica – grešnika uvijek treba gledati s onom istom pažnjom s kojom je Isus gledao grešnike svoga vremena. Ne odustajati od nikoga kao što ni Isus nije odustao od izgubljene ovčice.

Ako prepoznaješ u svom životu da si se negdje pogubio, predaj to Gospodinu ovog Došašća kako bi te poput ovčice pronašao, dotaknuo i preobrazio. Ako vidiš brata ili sestru koja se izgubila nemoj suditi nego za početak blagoslivljaj i moli za tu dušu. Bogu je sve moguće.

s. Marija Dijana Mlinarić, Karmelićanka Božanskog Srca Isusova