SVAKODNEVNO U 7:30 M.s. Blaženka Zelenika: Božja Riječ nas upućuje na pouzdanje i dosljednost
Foto: Cathopic
Foto: Cathopic
ČITANJA:
Iz 26,1-6
Ps 118
Mt 7,21.24-27
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima.
Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvrši ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi, i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer — utemeljena je na stijeni. Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika.«
Riječ Božju tumači Isusova mala sestra Blaženka (Zelenika):
Poštovani i dragi slušatelji u hodu prema Božiću Božja Riječ u današnjoj liturgiji upućuje nas na pouzdanje i dosljednost.
U prvom čitanju iz Knjige proroka Izaije slušamo pjesmu: „Tvrd grad mi imamo; za obranu nam On podiže zidove i predziđa. Otvorite vrata! Nek’ uđe narod pravedni koji čuva vjernost, čiji je značaj čvrst, koji čuva mir jer se u te uzda.“ Prorok Izaija poziva nas na vjernost i čuvanje mira srca. Stoga zaključuje: „Uzdajte se u Gospodina dovijeka, jer Gospodin je Stijena vječna…“ Biblijska slika stijene, hridine govori nam o Gospodinovoj prisutnosti u nama. Krist Gospodin je stijena u nama.
Psalam 118 pjeva i zahvaljuje Gospodinu jer je dobar i jer je vječna ljubav njegova. Psalmist kliče: „Zahvalit ću ti što si me uslišio i moj postao spasitelj.“ Vjeru u Gospodina koja je svjetlost psalmist izriče: „Bog je Gospodin, on nas obasjava!“ Hvala i zahvaljivanje su srce molitve. Pomažu nam izaći iz nas samih. Spašeni čovjek prepoznaje se po molitvi zahvaljivanja. U zahvalnoj molitvi prepoznajemo dobro koje dolazi od Boga. Dobrota i blagost idu zajedno. Božja snaga je blagost. Ljepota svijeta i života je odraz te blagosti.
U Evanđelju po Mateju Gospodin nam upućuje poziv na dosljednost, djelatnu vjeru u kojima su ujedinjeni slušanje Riječi i vršenje volje Oca nebeskoga. Poziva nas autentičnom životu. Božja volja je izabrati život, sve što vodi životu (usp. Pnz 30,19-20). Isus nam kaže: „Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori ‘Gospodine, Gospodine!’ nego onaj koji vrši volju Oca mojega koji je na nebesima.“ Isus pripovijeda priču: Svaki koji sluša i vrši njegovu riječ je poput mudra čovjeka koji gradi kuću na stijeni. Kad dođu na nju vjetrovi, bujice, kiša ona ostaje, jer je utemeljena na stijeni. Nadalje, svaki koji sluša i ne vrši Isusove riječi je poput luda čovjeka koji gradi kuću na pijesku. Kad dođu vjetrovi, bujice, kiša ta kuća se uruši jer nema temelja. Ova prispodoba je slična prispodobi o mudrim i ludim djevicama. Ulje u svjetiljkama je simbol Duha Božjega. Mudrost je dar Duha. Temelj kuće na stijeni je Duh Božji koji je u korijenu našeg bića i koji nas uči mudrosti. Kako bismo gradili na stijeni Gospodin nas na putu prema Božiću poziva slijediti ga i u malenosti, samozatajnosti i služenju. Na ovogodišnjem zagrebačkom hodočašću u Mariji Bistrici nadbiskup Josip Bozanić poučio nas je u homiliji: „To troje (malenost, samozatajnost i služenje) lijek je našim malim i velikim teškoćama. Živeći ih kao vjernici nedvojbeno pridonosimo cijeloj društvenoj zajednici da se razvija na zdravim temeljima i plodonosnim odnosima.“ O Evanđelju kao lijeku blaženi mali brat Karlo je zapisao: „Vratimo se Evanđelju; ako ne živimo od Evanđelja, Isus ne živi u nama. Vratimo se siromaštvu i kršćanskoj jednostavnosti. Vratiti se Evanđelju, eto lijeka!“
Gospodine, žarko i s povjerenjem Te molimo za prestanak pandemije. U hodu prema Božiću neka sve nas, naše obitelji, sve bolesne i koji ih liječe, sve ožalošćene utješi i preobrazi svjetlost, blagost, nježnost i nada Djeteta iz Betlehema. Amen.