SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Nikola Kaurin: Ljubav prema bližnjemu potvrda je ljubavi prema Bogu

ČITANJA:

Pnz 6, 2-6;

Ps 18, 2-4.47.51ab;

Heb 7, 23-28;

Mk 12, 28b-34

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Pristupi Isusu jedan od pismoznanaca i upita ga: »Koja je zapovijed prva od sviju? « Isus odgovori: »Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje! »Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih. «

Nato će mu pismoznanac: »Dobro učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga – više je nego sve paljenice i žrtve. « Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio reče mu: »Nisi daleko od kraljevstva Božjega! « I nitko se više nije usuđivao pitati ga.

Riječ Božju tumači vlč. Nikola Kaurin:

Isus je konačno prema Markovom evanđelju stigao u Jeruzalem. Svečani ulazak u Jeruzalem se dogodio, u Hramu je otjerao one trgovce živina, raspravlja u Hramu sa svećenicima odakle mu vlast, o porezu caru i u sred svega toga eto jednoga pismoznanca s upitom. Koja je zapovijed najveća?

Da bismo shvatili veličinu i vrijednost ovoga pitanja moramo znati da su Židovi imali 613 zapovijedi i zabrana. Evo jedna igra s tim brojevima i zanimljivost. Naime, 365 dana je u godini toliko je bilo i zabrana (Ne smiješ ovo, ne ono…) i 248 zapovijedi. Tada je smatrano da čovjek ima toliko kostiju u tijelu. Za svaku kost jedna zapovijed, za svaki dan jedna zabrana. Zanimljivo je kad bismo zbrojili 3+6+5= 14 isto i 2+4+8= 14. Broj 7 u Bibliji je broj savršenstva, a ovo je onda dvostruko savršenstvo.

Zato je ovo pitanje bilo vrlo nešto normalno, čak uobičajeno u raznim rabinskim školama. Uvijek je važno znati što je najbitnije. Nemoj mi nabrajat ni 365 zabrana ni 248 zapovijedi nego koja je prva. Daj da barem onu najvažniju potrudim se obdržavati. Kaže Isus ljubi Boga i svoga bližnjega! To dvoje je najvažnije ako to dvoje uspiješ ostalo će sve doći na svoje pravo mjesto. Ostalo će se u životu posložiti tako da nećeš više gledati zabrane i zapovijedi nego savjete i upute za lijep život.

Ljubav prema bližnjemu potvrda je ljubavi prema Bogu. Kaže sv. Ivan kako možeš voljeti Boga kojeg ne vidiš, ako ne voliš brata kojeg vidiš? Voli Boga svim svojim bićem, ali ako ne voliš bližnjega to je ideologija. Također ako ljubiš sebe, a ne i bližnjega to je egoizam. Važan je taj balans u životu. Naravno da to nije lako.

Ljubiti Boga koji katkada u našim životima dopusti i bol i patnju i tugu i muku – a ne vidimo višeg smisla i cilja. Ili pak bližnjega kojega ne voliš i kojega izbjegavaš. Pogotovo kad susretneš nekoga koga bi najradije udario, a moraš ga voljeti jer je tvoj, šta ćeš s njim. Bližnji ti je. Isus upućuje na horizontalnu i vertikalnu ljubav koja se presijeca. Ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu. To je križ. Križ kojega nekad moraš prihvatiti i ponijeti.

Kad Isus to pojasni, stadoše svi, oči iskolačili, odakle ovom to znanje a nije ni u škole išao. Niti jedan rabin nije ga tome poučavao a vidi ga što govori sve točno i po istini. Zanimljivo je uočiti kako Marko nakon ovoga komentira kako je Isusa svijet slušao sa užitkom. A nakon par dana razapeli ga s užitkom.

Ostavi se svijeta i njihovih užitaka. Jedan dan te dižu do oblaka drugi dan te ukopaju u zemlju. Ljudi se mijenjaju, čovjek se mijenja, danas jedno sutra drugo. Ali Bog ostaje vječan. On je važan. Njega trebamo ljubiti, njemu se utjecati i pred njim jedino glavu pognuti. Jedino pred Bogom kleknuti!

Vlč. Nikola Kaurin, župni upravitelj Župe sv. Marka, evanđelista, Trnjani