SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Josip Repeša: Božje povjerenje koje daje čovjeku znak je ljubavi s kojom izlazi pred svijet
Biblija. Foto: Unsplash
Biblija. Foto: Unsplash
ČITANJA:
Dj 12,1-11;
Ps 34,2-9;
2Tim 4,6-8.17-18;
Mt 16,13-19
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove i upita učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.« Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« Nato Isus reče njemu: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.«
Riječ Božju tumači fra Josip Repeša:
Dragi prijatelji,
Jučer smo počeli razmišljanje o sistemu ponude i potražnje. Na ljudske potrebe, umjetne ili realne, imamo odgovor pojedinaca i zajednice sa mogućim rješenjima. Nekada se takve situacije povežu, na radost i korist obiju strana. Nekad ipak ni kompromisi ne uspijevaju spasiti situaciju. Događaju se raskidi i raskoli.
Danas je svetkovina sv. Petra i Pavla, prvaka apostolskih, uzora vjere i počeci Crkve. Dvojica jakih oslonaca Crkve, koji su ipak za života znali zalutati, odlutati, teško pogriješiti. Primijetili bi obilje pogrešaka zbog kojih bi logično bilo odustati. Ali oni su ostali i poslati svjedoci vjere.
Pitanje koje Isus postavlja učenicima i Petru, pitanje je koje nam svima stoji pred očima. „Što ljudi kažu, što ti kažeš?“ Ne zanimaju Isusa komentari iza leđa, pohvale kao ni ogovaranja. Isusa zanima što o svemu kažu Petar, Pavao, ti, ja … ? Gdje smo mi? Isus je dobro znao kako Petar ni Pavao nisu potpuno savršeni, dosljedni, ali on im vjeruje, daje im prigodu, mogućnost, šansu? Istu mogućnost Isus daje i tebi i meni, nama koji smo u Crkvi nakon Petra i Pavla. Svjesno riskira s nama i daje nam povjerenje.
Povjerenje koje Gospodin daje članovima Crkve, tada i danas, znak je ljubavi s kojom izlazi pred svijet. Zna dobro za sve pogreške, javne i one skrivene, ali daje šansu osobnog popravka, napretka, vrijednosti. Isus ne odustaje od nas.
Petar je jako dobro znao svoje i tuđe pogreške, Pavao također. Na prvom crkvenom saboru, crkveni će povjesničari svjedočiti kako je bilo nemirno između različitog pristupa Petra i Pavla, ali nisu zabilježili da su se zbog toga Petar i Pavao odijelili, otišli, odustali. Ostali su zajedno jer su povjerovali i vjeruju Gospodinu koji je spreman od slabog učiniti jakog, od ludog učiniti mudrog.
Napustiti Crkvu nije znak osobnog razočarenja nekim nedoličnim postupcima članova Crkve nego prije svega priznanje kako je osobna vjera ušla u krizno razdoblje u kojem nema želje umrijeti sa Kristom. Umrijeti sa Kristom, prepoznajemo li na takav način pripadnost Crkvi, poput mučenika prvih zajednica. Možemo li tako živjeti?
Po pobožnoj legendi kada je Petar primijetio Isusa na vratima Rima koji odlazi ponovo na križu umrijeti, odmah se vratio i svojim mučeništvom obilježio mjesto središta Katoličke Crkve. Pavao je na vratima Damaska susreo Isusa u jakoj svjetlosti i pitanju „zašto me progoniš?“, pokajao se i ušao u grad kao pokornik, a ne progonitelj.
Isus je jako svjestan svih naših prednosti i mana, zato nas svakodnevno nadahnućem upućuje jedno na drugo. Zašto? Da se još više dijelimo i svađamo? Ne, nego da se zajedništvom zbližimo, pokajemo i popravimo. Onaj koji napušta zajedništvo ne pomaže Isusu, Crkvi, niti samom sebi.
U ovo krizno vrijeme, kada nas gotovo svakodnevno šokiraju skandali u Crkvi i društvu, i dalje odzvanja pitanje: „A ti, što ti kažeš tko sam ja?“ Brate i sestro, o mojem i tvojem odgovoru ovisi naše zajedništvo, suradnja i blagoslov s Bogom.