SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Marko Domiter: Napravi mjesta za Gospodina čvrstom vjerom i poniznom ljubavlju

ČITANJA:

Dj 8,1b-8;

Ps 66,1-3a.4-7a;

Iv 6,35-40

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme reče Isus mnoštvu: »Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada. No rekoh vam: vidjeli ste me, a opet ne vjerujete. Svi koje mi daje Otac doći će k meni, i onoga tko dođe k meni neću izbaciti; jer siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla.

A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan. Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednji dan.«

Riječ Božju tumači vlč. Marko Domiter:

Dragi slušatelji!

Isus se služi slikama kako bi se predstavio učenicima i drugima koji su ga slušali. Na jednostavan i slikovit način progovara o Bogu koji je u Njemu postao blizak čovjeku. „Ja sam kruh života.“ (Iv 6, 35) Svi znamo što je kruh. Kruh je temeljna hrana. Također, Isus nas uči moliti za kruh svagdašnji. Kada netko nema ni za kruh, onda je uistinu siromašan; ili ako je netko dobar kao kruh, onda njegova dobrota ne može biti nezamijećena. Kada kažemo da netko zarađuje za kruh, znači da zarađuje za život, da prehrani i uzdržava sebe i svoju obitelj. Isus se predstavlja kao kruh – on je naša hrana, on je temelj života, podražava naš život i uči nas živjeti.

U svom predstavljanju, Isus se koristi imenom kojim se Bog predstavio Mojsiju u gorućem grmu. „Ja sam“ – „Ja jesam“ – „Ja sam onaj koji jesam“. Isus je Riječ koja je u početku bila u Boga, a sada je postala prisutna među ljudima u čovjeku Isusu iz Nazareta. Isus je Bog, onaj koji stvara svijet, koji vodi narod iz ropstva u slobodu, koji daje deset zapovijedi, koji postaje čovjekom i svojom smrću i uskrsnućem čovjeku donosi spasenje. Isus je Bog živih – onih koji prihvaćaju njega u svoj život. On je živi Bog – koji ne prestaje živjeti, djelovati i biti prisutan u životu Crkve i njezinih vjernika.

Isus je poput kruha. On je pastir, vrata, svjetlo, trs, put, istina, život, uskrsnuće… U svim tim konkretnim ili apstraktnim slikama možemo naći komadiće mozaika koji sastavljaju jedinstvenu sliku o Bogu. Međutim, kruh nije samo znak koji govori kakav je Isus – kakav je Bog. Sâm Isus je kruh – euharistijski kruh. Isusom se doslovno možemo nahraniti. On nam u euharistiji ne daje nešto od sebe, neki svoj proizvod, neku svoju osobinu, nešto ili nekoga umjesto sebe – Isus nam u euharistiji daje samoga sebe. Euharistija je gozba u kojoj se blaguje najizvrsnija hrana. On sam priprema svoju gozbu, zove nas snagom svoga Duha sa svih strana. Svi smo pozvani. Okuplja nas oko svoga stola. On je domaćin. On želi posluživati nâs. Na početku gozbe ide aperitiv – Božje milosrđe – želi nas očistiti i napraviti dobru pripravu za ono što slijedi. U prvom slijedu iznosi iz riznice svoje riječi – dijeli s nama što su starozavjetni pravednici pisali o njemu, zatim nas hrani poslanicama iz života mlade Crkve te nam daje radosna svjedočanstva koja su o njemu zapisali njegovi učenici. U središtu blagovališta, na vrhuncu slavlja – u kruhu i vinu – daje nam svoje Tijelo i Krv – „daje nam se sav“, a naša bića postaju šatori njegovog prebivanja. Za kraj dolazi blagoslov – šalje nas u svijet – ne gladne – nahranjene; ne prazne – ispunjene. Šalje nas u svoje ime. Idemo u svijet u njegovo ime – jer postali smo ono što smo primili – postali smo „Kristi“ – jedno s njime i jedno međusobno.

Kada ćeš se ponovno odazvati pozivu na svetu gozbu? Napravi mjesta za Gospodina i njegov Dar – molitvom, šutnjom, trpljenjem, pomirenjem – čvrstom vjerom i poniznom ljubavlju.

Vlč. Marko Domiter, tajnik varaždinskog biskupa Bože Radoša