SVAKODNEVNO U 7:30 s. Ljiljana Radošević: Jesu li nam vlastita riječ i ugled važniji od istine i dobra drugog čovjeka?

ČITANJA:

od dana: Heb 13,1-8;

Ps 27,1.3.5.8b-9c;

Mk 6,14-29

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dočuo za Isusa i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: »Ivan Krstitelj uskrsnu od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu.« A drugi govorahu: »Ilija je!« Treći opet: »Prorok, kao jedan od proroka.« Herod pak na to govoraše: »Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu.«

Herod doista bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio. Budući da je Ivan govorio Herodu: »Ne smiješ imati žene brata svojega!«, Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on čovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao.

I dođe zgodan dan kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i prvacima galilejskim. Uđe kći Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reče djevojci: »Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti!« I zakle joj se: »Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva.« Ona iziđe pa će svojoj materi: »Što da zaištem?« A ona će: »Glavu Ivana Krstitelja!« I odmah žurno uđe kralju te zaište: »Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!«

Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika ne htjede je odbiti. Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici, donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi. Kad za to dočuše Ivanovi učenici, dođu, uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob.

Riječ Božju tumači s. Ljiljana Radošević:

Hvaljen Isus i Marija!

Dragi slušatelji Hrvatskog  Katoličkog radija!

Između Isusova slanja učenika i njihova povratka, evanđelist Marko umeće izvještaj o zanimanju Heroda Antipe za Isusa i mišljenja ljudi o njemu.

„Dočuo za Isusa i kraj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: ‘Ivan Krstitelj uskrsnu od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu’. A drugi govorahu: ‘Ilija je! Treči opet: Prorok, kao jedan od proroka.’“ (Mk 6,14-15).

Već odavna nije bilo proroka, a Isusova moć mogla je dati naslutiti da je ustao prorok sličan prorocima starih vremena, možda prorok koji treba doći na svršetku vremena.

To mu je bio povod da izvjesti o smrti Ivana Krstitelja koja se već bila dogodila. Glavna Markova briga u izvještavanju o smrti Ivana Krstitelja bila je da pokaže sličnost između te smrti i Isusove sudbine, pa onda dakako i sudbine učenika. Marko je pripisao Krstiteljevu smrt bijesu Herodijadinu zbog njegove proročke optužbe protiv njezine udaje za Heroda Antipu. Herodijada nije mogla isposlovati ubojstvo Ivana Krstitelja zato što je Herod Antipa bio očaran njime.

Herodijadin brzi dgovor na Salomino traženje savjeta daje naslutiti da je Herodijada sve isplanirala unaprijed. Iz toga nekako proizlazi da je krivnja prvenstveno na njoj, a Herod Antipa postaje žrtva svoga ludog obećanja. Svi nas ovi postupci ispunjuju gnušanjem. Strašno je i pomisliti kako su Herodu Antipi vlastita riječ i ugled bili važniji od Krstiteljeva života… I koliko se puta to ponovilo u povijesti sve do naših dana i do nas samih.

Dobro je u istini stati pred vlastite postupke i njihove posljedice. Možda su i nama katkada vlastita riječ i ugled važniji od istine i dobra drugog čovjeka? To su ponekad naši verbalni delikti koji umanjuju dobar glas drugoga, a možda ga za čitav život izopće iz zajednice ili društva!? Dobro se nad tim zamisliti, kao i nad činjenicom da je jedan ples, jedna zabava prouzročila smrt Isusova PRETEČE.