SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Filip Marić: Ne bojmo se, jer smo u rukama Boga života

Tekst evanđelja – Lk 21, 12-19

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. Zadesit će vas to radi svjedočenja.«

»Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! Ta ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik. A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti.«

»Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti.«

Riječ Božju tumači vlč. Filip Marić:

Već smo gotovo na kraju ove liturgijske godine, spremni slaviti Isusovo razapeto kraljevsko dostojanstvo, a liturgija nam predlaže odlomak koji je teško probaviti.

Riječ je o tekstu koji pripada književnoj vrsti koju zovemo „apokaliptična“. Iako se koristi snažno obojen jezik, katkad paradoksalan, ona ne označava nešto strašno i katastrofalno, nego skrivenu objavu. Skrivenu, ne zbog toga što je ružna i strašna, nego zato što je Bog ljubomorno čuva u svom srcu. Ono što znamo jest to da su sva naša povijest, ljubav koju smo primili i dijelili, odnosi u koje smo ulagali sav svoj život, usmjereni prema jasnom cilju, a to je punina života, što je potpuno ostvarenje naše osobe. Na putu smo prema svršetku svojega života, no nismo pri njegovu kraju.

Isus ne zadovoljava našu znatiželju, ne daje datume ni jasne upute, ne objašnjava kako i kada će doći svršetak, nego želi usmjeriti našu pozornost na pripravu. To je jako važno: učenika ne treba zanimati kada i gdje će vrijeme završiti, a posebice to ne smije crpiti njegovu snagu. Sva naša pozornost treba biti usmjerena na kako.

Kako živim? Životarim, preživljavam, opušteno živim ili tražim puninu zbog koje sam stvoren? Kako upravljam vremenom? Gubim ga, pretrpavam ga, trčim za njim ili ga pokušavam živjeti u svem njegovu bogatstvu kao dar Božji? Kako tumačim povijesne događaje? Kao slučajnosti ili tražim od Duha dar sagledavanja cjeline i prepoznavanja povijesnih događaja?

Teška pitanja koja nas vode u središte vjere. Iznova. Ono što me najviše iznenađuje u ovom tekstu, njegov je zaključak. Dakle: bit će ratova, zatvaranja, prijevara i progona, ali – pazite – ni jedna vlas s glave neće nam propasti! Kako sjajno… Proći ćemo kroz zamke, bolove, razočaranja, laži, ali nitko neće imati vlast nad nama, nitko nam neće skinuti vlas s glave.

Prisjećam se pjesme o ljubavi iz Izaije 43: proći ćemo kroz vatru, i plamen nas neće opaliti, prijeći ćemo preko rijeke, i neće nas preplaviti, jer smo dragocjeni u Božjim očima, Bog je s nama i mi smo njegovi!

Ne bojimo se! U našim malim ili velikim, osobnim ili zajedničkim apokalipsama, dopustimo da nas prati ta sigurnost: nitko nema vlast nad nama, jer smo u rukama Boga života.

Vlč. Filip Marić, upravitelj župe sv. Nikole biskupa u Jastrebarskom i privremeni upravitelj župe sv. Petra apostola u Petrovini