SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Filip Marić: Slijedimo li primjer siromašne udovice?

Tekst evanđelja – Lk 21,1-4

U ono vrijeme: Kad Isus pogleda, vidje kako bogataši bacaju u riznicu svoje darove. A ugleda i neku ubogu udovicu kako baca onamo dva novčića. I reče: »Uistinu, kažem vam: ova je sirota udovica ubacila više od sviju. Svi su oni zapravo među darove ubacili od svog suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sav žitak što ga imaše.«

Riječ Božju tumači vlč. Filip Marić:

Čitajući ovaj odlomak iz evanđelja iznenađuje me razoružavajuća aktualnost Isusove riječi. Mislim i mislim: da, ti su pismoznanci još uvijek među nama. Štoviše, u nama su. A udovica koja sve daruje? Da, i ona postoji. No danas, kao i u Isusovo vrijeme, ne javlja se, ne traži pozornost. Potrebne su Isusove oči da bi bila zamijećena. Evanđeoski odlomak donosi nam te suprotne slike koje Isus tumači svojim učenicima. S jedne strane su pismoznanci i bogataši, koji posjećuju Hram. Simbol su egzibicionizma svetoga i idolatrije vidljivoga. U dvorištu Hrama, u koji su i žene imale pristup, bilo je posloženo trinaest košara za darove i svećenici su bili zaduženi vrednovati darove i glasno objaviti njihovu vrijednost. Ništa primamljivijega za onoga koji se hrani protagonizmom koristeći se svim i svačim – uključujući i Boga – da bi pokazao i razmetao se vlastitim štovanjem. U Isusovo vrijeme, kao i danas, takve iskrivljene slike najopasnije su za religiozna čovjeka koji ne služi ni Bogu ni braći, nego se služi njima.

Naše zajednice trebaju imati hrabrosti skinuti masku licemjerja te staviti pod povećalo bez straha, ozbiljno i spokojno, vlastite izbore i prioritete. Svatko od nas, pozvan biti slobodnim i hrabrim učenikom Uskrsnuloga, treba zatomiti farizejstvo u sebi.

S druge strane nalazi se udovica. Zateklo me je ono što Isus naznačuje učenicima dok promatraju ženu: ona ne ostavlja višak, nego ono što joj je trebalo za život. Ona je siromašna i udovica, ali daje sve. Njezin socijalni položaj izlaže je siromaštvu, nema ni sudsku zaštitu; ipak, ona ne čuva ništa sa strane, ne štedi ništa za budućnost. Njezin dar je ekstreman. Potpuno se predaje Bogu.

Nismo na ulici neke ozloglašene periferije, nego u svetome jeruzalemskom Hramu i Isusova se osuda odnosi na religioznu kastu iz Hrama. Oni su željeli prva sjedala u sinagogama kako bi prevarili mnoštvo praveći duge molitve i zahtijevajući pročelja na gozbama da bi napunili želudac, ali Isus je potpuno suprotnog mišljenja: na pročelju treba biti siromašna udovica.

Slijedimo primjer jadne udovice; ona je primjer slobodnog i hrabrog učenika koji se predaje u Božje ruke; ona je slika zajednice koja svoje bogatstvo ima u siromaštvu onoga koji sve daje Bogu u ruke, jedinomu pravom blagu. Neka Bog bude naše bogatstvo.

Vlč. Filip Marić, upravitelj župe sv. Nikole biskupa u Jastrebarskom i privremeni upravitelj župe sv. Petra apostola u Petrovini