SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Kristijan Zeba: Ostanimo Bogu vjerni i surađujmo s Duhom Božjim

Tekst evanđelja – Lk 17, 26-37

U ono vrijeme: Reče Isus svojini učenicima: »Kao što bijaše u dane Noine, tako će biti i u dane Sina Čovječjega: jeli su, pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju. I dođe potop i sve uništi. Slično kao što bijaše u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili. A onog dana kad Lot iziđe iz Sodome zapljušti s neba oganj i sumpor i sve uništi. Tako će isto biti u dan kad se Sin Čovječji objavi.«

»U onaj dan tko bude na krovu, a stvari mu u kući, neka ne siđe da ih uzme. I tko bude u polju, neka se ne okreće natrag. Sjetite se žene Lotove! Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga; a tko ga izgubi, živa će ga sačuvati.«

»Kažem vam, one će noći biti dvojica u jednoj postelji: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti zajedno: jedna će se uzeti, druga ostaviti.« Upitaše ga na to: »Gdje to, Gospodine?« A on im reče: »Gdje bude trupla, ondje će se okupljati i orlovi.«

 Riječ Božju tumači vlč. Kristijan Zeba:

Današnji odlomak iz sv. Evanđelja donosi evanđelist Luka. Odlomak na nas čitatelje ne ostavlja mir i ravnodušnost. Isusove riječi kada spominje događaje iz prošlosti kao što smo čuli događaj Noa i koralja, događaji u vrijeme Lota i događaj Sodome nisu nimalo ugodni za slušanje.

Sve nabrojene događaje, Isus spominje iz dva razloga:

• ovi događaji su se morali dogoditi zbog čovjekova načina života. Kada čovjek odluči živjeti bez Boga i uzme sve u svoje ruke, a Boga odbaci iz vlastita života, posljedica takvog načina života jest sama Božja reakcija. Čovjek time krši i odbacuje Božje zakone i nakon svih Božjih opomena, ako se ne obrati onda reagira. Božja reakcija nije ugodna za čovjeka jer čovjek postaje svjestan kako nije apsolutan gospodar, već postoji netko tko je iznad njega, tko je jači od čovjeka, a to je Bog. Nakon Božje intervencije, čovjek staje i priznaje svoju slabost.
• drugi razlog je što se nameće pitanje zašto čovjek kroz cijelu povijest čovječanstva ima potrebu suprotstavljati se Bogu stvoritelju? – odgovora sigurno ima mnogo, ali onaj najvažniji je da čovjek želi biti nešto što ne može – upravljati i gospodariti sa svime te se nikome ne pokoravati i opravdavati.

Sve izrečeno, navodi nas da se radi o stalnoj borbi između dobra i zla. Zato nas i sam Isus opominje i potiče da se ugledamo u njega i njegov pristup života. Taj nas način oslobađa grešnosti i po milosti Božjoj vodi na put spasenja.

Ostanimo Bogu vjerni  i surađujmo s Duhom Božjim kako bi zadobili milosno mjesto spasenja. Neka nas u tome ohrabre i stihovi pjesnika Antuna Branka Šimića :     

„Čovječe pazi

da ne ideš malen ispod zvijezda!

Pusti

da cijelog tebe prođe

blaga svjetlost zvijezda!

Da ni za čim ne žališ

kad se budeš zadnjim pogledima

rastajao od zvijezda!

Na  svom koncu

mjesto u prah

prijeđi sav u zvijezde!“

Vlč. Kristijan Zeba, župnik župe Svetoga Križa na Srdočima u Rijeci.