SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Dominik Glasnović: Udaljavanjem od Boga više nema prave mjere stvarnosti

ČITANJA:

Jr 18, 1-6;

Ps 146, 1b-6b;

Mt 13, 47-53

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi.«

»Jeste li sve ovo razumjeli?« Odgovore mu: »Jesmo.« A on će im: »Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.«

Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande.

Riječ Božju tumači vlč. Dominik Glasnović:

Isus nastavlja s prispodobama u kojima jednostavnim slikama želi prikazati otajstvo Kraljevstva nebeskoga. Služi se slikom ribolova kako bi zornije prikazao svršetak svijeta. Svakovrsne ribe, dobre i loše, su ljudi svijeta, duše pravednika i nepravednika, koje će anđeli Božji razvrstati na svršetku svijeta. Loše ribe, nepravednike, anđeli će baciti u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Zvuči pomalo paradoksalno da će na tom mjestu biti peć ognjena i škrgut zubi jer peć je vruća, a škrgut zubi povezuje se s hladnoćom. Ipak, moguće je da će duše nepravednika osjećati istovremenu vrućinu i hladnoću, obje nepodnošljive stvarnosti, jer udaljavanjem od Boga više nema prave mjere stvarnosti.

Odbacivanjem Božje ljubavi srce osjeća hladnoću, a nepravednim životom daje svoju dušu plamenu. Zato u peći ognjenoj zubi škrguću kao na najvećoj hladnoći. Svoju prispodobu Isus dopunja slikom o domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro. Zaokružuje svoje propovijedanje time što upozorava slušatelje da se ne priklanjaju novim stvarima samo zato što su nove, ali ni starim stvarima zato što su stare. Svaka stvar mora proći kušnju korisnosti i tek tada dobiti mjesto u našem životu. Ne treba hrliti za nečime što je novo, niti patiti za nečime što je staro. Zna Bog što nam je potrebno i pobrinut će se da imamo obilje milosti i u novim i u starim stvarima.

Vlč. Dominik Glasnović iz župe Soblinec u Zagrebu.