SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Branko Koretić: Božja poruka milosrđa dopire do nas preko njegovih ruku ispruženih čovjeku patniku

ČITANJA:

Dj 2, 42-47;

Ps 118, 2-4.13-15.22-24;

1Pt 1, 3-9;

Iv 20, 19-31

Tekst evanđelja:

Kad bî uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.« Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.« I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!« Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.

Riječ Božju tumači vlč. Branko Koretić:

Hvaljen Isus i Marija, dragi slušatelji Hrvatskoga katoličkog radija!

Današnju nedjelju nazivamo Malim Uskrsom, jer se u njoj produžuje uskrsna stvarnost,  nekada apostolima i danas nama. Ta stvarnost stoji u spasiteljskoj prisutnosti Uskrsnuloga među njegovim vjernicima. Njima u čudesnim ukazanjima, a nama u svetim otajstvima. Nazivamo je i Bijela Nedjelja – zbog krsne bjeline što su je u staroj Crkvi nosili novokrštenici do današnjeg dana. Ta stvarnost prisutnosti Uskrsnuloga bit će obilato zastupljena u vazmenim nedjeljama ili u nedjeljama Vazmene pedesetnice u navještaju Božje riječi u našim misnim slavljima. Time nas Crkva hoće utvrditi u vjeri u učinak uskrsnuća, koji stoji upravo u prisutnosti Uskrsnuloga u njegovoj Crkvi. Prisutnosti sa svim onim milosnim spasenjskim stvarnostima koja nam ona nudi, tj. s puninom božanskoga života od koje svi mi primamo.

Tako nam se danas naviješta evanđelje o »nevjernom Tomi«, kako narod zove apostola Tomu baš na temelju ovog evanđeoskog navještaja. To je zapravo evanđelje o Tomi na putu do vjere, za koje sveti Augustin kaže da je više koristio našoj vjeri od drugih koji su odmah povjerovali. On je htio vidljiv, opipljiv dokaz o uskrsnuću i tek kad je dobio takav dokaz, povjerovao je. Time on otklanja različite moguće sumnje koje bi se mogle pojaviti o Kristovu uskrsnuću. I mi smo svi danas Toma. Ljudi slabe vjere koji u dodiru s Uskrsnulim u ovim današnjim otajstvima postajemo dionici njegovog novog božanskog života i po tome obnovljene i ojačane vjere. Nije lako ovih dana ne biti prisutan u crkvi i ne sudjelovati na sv. Misi. Ali, zar je Krist „ograničen“…? Zar ne vjerujem da posjećuje i moj dom i moju obitelj i da prebiva u meni..?

Ovo se dani čišćenja. Trenuci u kojima živimo stvarnost ugroze i straha od koronavirusa, ograničenja koja su time prouzročena, poučavaju nas drugačije razmišljati. Gledati, promišljati o sadržaju vjere i živjeti ga čitavim bićem. Na početku korizme je bio poziv: „Obrati se i vjeruj evanđelju!“ Jesmo li slutili što nam budućnost donosi? Trebamo li se bojati? Ipak, Bog ima zadnju riječ.. On ima i riječi života vječnoga. Uskrsnuli me želi prebraziti u novog čovjeka. Krštenu osobu koja nosi u sebi milost posvetnu. Mi imamo Duha njegova, onog istog Duha što ga je on – ako se sjetimo evanđeoskih opisa – primio na krštenju na Jordanu (usp. Mt 3,13-17; Lk 321-22; Mk 1, 9-11). Taj isti Duh se nama daje u krštenju i povezuje nas s Isusom i on živi s nama u našemu životu. Mi smo sada njegovo Tijelo jer imamo istoga Duha koji njega povezuje s Ocem. Krist u povijesti nastavlja činiti svoja djela preko nas, svojih udova. Mi sada u vremenu moramo izvršiti što je on započeo ovdje na svijetu. A on, koji je sada nebeski, uvijek je s nama, dolazi k nama uvijek kad god se okupimo u njegovo ime (usp. Mt 18,20).

Zato je nužno – tako su to kršćani od početka shvatili – naše sastajanje u Isusovo ime. On nebeski dolazi k nama na naš ovdje i sada povijesni, zemaljski sastanak da ražari u nama plamen Duha kojega uvijek šalje da nas poučava i krijepi u svemu što nam je činiti na putu s njime kroz vrijeme.

Čuli smo evanđelje kako je Uskrsnuli došao na sastanak s učenicima dahnuo u njih i rekao im: »Primite Duha Svetoga« (Iv 20,22). On dakle svaki put kad dolazi daje nam svog Duha da bismo u snazi i u svjetlu tog Duha mogli izvršiti njegovo djelo. Zato u crkvenim molitvama kažemo da Duh Sveti djelo Kristovo nastavlja ovdje na svijetu po nama koji smo sada Kristovo Tijelo.

U tom smislu ovih pedeset dana do Duhova mi se okupljajući u molitvi i u »lomljenju kruha« (usp. Dj 2,42), tj. u euharistiji poučavamo i sebi dozivamo u svijest ta otajstva, ta duboka otajstva naše vjere da bismo bili što svjesniji nastavljači Kristova djela, da red spasenja koji je nastao Isusovim uskrsnućem bude dovoljno djelotvoran po nama i u ovom našem povijesnom trenutku, u ovoj etapi u kojoj se sada mi nalazimo, pa da se što jasnije u svojoj svijesti, u svom duhu približimo Kristu, da budemo sposobni s njim ući na vječni blagdan u slavu Božju, ondje gdje je on kao naš prethodnik, da budemo s njim u zajedništvu života Božje punine kao što smo sad već ovdje znakovito uronjeni u božanski život radi primitka Duha njegova u sakramentu krštenja i u drugim sakramentima.

Stoga je bitno danas, na ovu drugu nedjelju u uskrsnom vremenu, koja u cijeloj Crkvi nositi ime “Nedjelja Božanskoga milosrđa” prihvatiti i shvatiti poruku Božje riječi u njezinoj sveukupnosti. Čini se da bogoslužje kroz ponuđena čitanja orisava put milosrđa: Uspostavljajući taj odnos svakoga pojedinoga prema Bogu, među ljudima se budi novi odnos bratske solidarnosti. Krist nas je učio da “čovjek ne samo prima i doživljava Božje milosrđe, nego da je i pozvan očitovati milosrđe i prema svojim bližnjima: ‘Blago milosrdnima – oni će postići milosrđe’ (Mt 5,7)”. Potom nam je očitovao mnogostruke putove milosrđa koje ne samo da oprašta grijehe nego dolazi svim čovjekovim potrebama ususret. Isus se spustio do svake ljudske bijede, materijalne ili duhovne naravi. Njegova poruka milosrđa dopire do nas preko njegovih ruku ispruženih čovjeku patniku.

I kao što je na početku novog tisućljeća rekao Sveti papa Ivan Pavao II: “Krenimo naprijed s nadom! Novo se tisućljeće otvara pred Crkvom kao široki ocean na kojem se moramo upustiti u pustolovinu, računajući s Kristovom pomoći.”

Vlč. Branko Koretić, župnik župe sv. Petra apostola Ivanić Grad