SVAKODNEVNO U 7:45 Don Filip Kucelin: Jedino se ljubavlju ljudi mogu promijeniti!

ČITANJA:

Dn 13, 1-9.15-17.19-30.33-62;

Ps 23, 1-6;

Iv 8, 1-11

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu: »Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?« To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti.

Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: »Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.« I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam — i žena koja stajaše na sredini. Isus se uspravi i reče joj: »Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?« Ona reče: »Nitko, Gospodine.« Reče joj Isus: »Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.«

Riječ Božju tumači don Filip Kucelin:

Dragi brate, draga sestro… današnje evanđelje opisuje nam dramatičnu situaciju sa sretnim završetkom… Pred Isusa je postavljen izazov: osudi grešnicu, pa ćemo te optužiti da jedno propovijedaš, a drugo činiš. Osudi je, pa ćemo te optužiti za građanski neposluh, jer Rim ne dopušta izvršenje smrtne kazne Židovima. Ili nemoj je osuditi, pa ćemo te optužiti da se praviš većim od Zakona i Mojsija… Isus izabire ne odgovoriti. Distancira se. Piše po tlu.

Što Isus piše? Ne znamo…

Umjesto odgovora na njihovo pitanje Isus im daje opomenu ili još bolje – podsjetnik: tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen! I nastavlja pisati po tlu.

Ostadoše Misericordia et Misera: Milosrđe i Bijednica. Poetski je to izraz koji koristi sv. Augustin želeći objasniti otajstvo Božje ljubavi koja uvijek izlazi u susret grešniku. Ta ljubav očituje se činima, od kojih je najizvrsnije milosrđe, jer preobražava i mijenja život! Da je Isus prihvatio inicijativu farizeja i pismoznanaca bio bi to susret grešnice i suca. Posljedice bi bile po nju fatalne – izgubila bi život.

Isus ni u čemu ne opravdava grijeh ove žene, ali nas uči da osoba nije njezin grijeh. On ju ne ispituje o onome što joj je bolno: o njezinom grijehu, o tome zašto je to učinila, o tome zna li ona zapovijedi… ništa od toga… Isus joj vraća dostojanstvo, oprašta grijehe i daje novu priliku. To nikako nije prilika da, sada opravdana nastavi griješiti, nego da krene novim putem, putem pravednosti.

Kao ljudi skloni smo osudi. Često prosuđujemo sve i svakoga. Često donosimo prosudbe na temelju vlastitog mišljenja, a ne argumenata i provjerenih informacija. Često apsolutiziramo svoje mišljenje i smatramo da je to jedina istina. Isus nas poziva da iziđemo iz sebe, da upoznamo sebe, da postanemo svjesni sebe. Tek kad je čovjek svjestan sebe, činjenice da je grešan, u stanju je primiti od Boga oproštenje, ali i drugima otvoriti ta vrata milosrđa da pronađu pravi put.

U konačnici, trebamo se zapitati, što zapravo želimo postići sramoćenjem drugih, iznošenjem neistina ili neugodnih istina o njima? Je li nam cilj da se netko popravi ili da postane još gori? Ako nam je cilj da se osoba popravi i prestane griješiti, zar ne bismo trebali upotrebljavati ona sredstva koja će nas dovesti do našega cilja?

Osjetljivi smo na pravdu. Želimo da svijet bude pravedan. A kad smo mi u pitanju, volimo da nam se i progleda kroz prste, zar ne? Vjeruj mi, to žele i drugi ljudi. Ne zato jer grijeh treba opravdati, nego zato jer je ljubav jedini način da se ljudi promijene i poprave.

Potrebno je promijeniti pogled iz legalističkog u milosrdni. Tad možemo na ljude gledati Isusovim očima. Papa Franjo kaže kako ”Milosrđe ne dokida pravednost”, dok kardinal Kasper za pravednost kaže da je to najniži stupanj milosrđa. Milosrđe je, pak, najviši stupanj pravednosti. Pravda bez milosrđa postaje okrutnost, upozorava nas sv. Toma Akvinski, a milosrđe bez pravde je matrica razvrata. Kad promijenimo svoj pogled moći ćemo se odazvati pozivu sluge Božjeg Josipa Stadlera koji reče: “Imaj prema sebi srce sudačko, prema bližnjemu srce materinje, prema Bogu srce djetinje”.

I zato, dragi brate, draga sestro, Ne zaboravi, kad god uperiš prst osude u drugog čovjeka, tri su prsta još uvijek okrenuta prema tebi, a jedan i prema Bogu… Nemoj misliti da je netko lošija osoba ili veći grješnik od tebe samo zato što griješi na drugačiji način nego ti.

Don Filip Kucelin, župnik Ražanca.