SVAKODNEVNO U 7:45 Fra Josip Repeša: Molimo za snagu postojanosti u ovim tegobnim trenucima

ČITANJA:

Iz 65, 17-21;

Ps 30, 2.4.5-6.11-12a.13b;

Iv 4, 43-54

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Ode Isus iz Samarije u Galileju. Sam je izjavio da prorok nema časti u svom zavičaju. Kad je dakle stigao u Galileju, Galilejci ga lijepo primiše jer bijahu vidjeli što je sve učinio u Jeruzalemu za blagdan. Jer su i oni bili uzišli na ‘blagdan.

Dođe dakle ponovno u Kanu Galilejsku, gdje bijaše pretvorio vodu u vino. Ondje bijaše neki kraljevski službenik koji je imao bolesna sina u Kafarnaumu. Kad je čuo da je Isus došao iz Jude’ u Galileju, ode k njemu pa ga moljaše da siđe i ozdravi mu sin jer već samo što nije umro. Nato mu Isus reče: »Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!« Kaže mu kraljevski službenik: »Gospodine, siđi dok mi ne umre dijete.« Kaže mu Isus: »Idi, sin tvoj živi!«

Povjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i ode. Dok je on još silazio, pohite mu u susret sluge s viješću da mu sin živi. Upita ih dakle za uru kad mu je krenulo nabolje. Rekoše mu: »Jučer oko sedme ure pustila ga ognjica.« Tada razabra otac da je to bilo upravo onog časa kad mu Isus reče: »Sin tvoj živi.« I povjerova on i sav dom njegov.

Bijaše to drugo znamenje što ga učini Isus po povratku iz Judeje u Galileju.

Riječ Božju tumači fra Josip Repeša:

Dragi brate i sestro, mir tebi!

Korizma, u koju smo na specifičan način ove godine zakoračili vrijeme je ozbiljnog promišljanja za osnovni životni stav prema Bogu, sebi i bližnjemu. Evanđeoski odlomak koji smo mogli čuti govori nam o ozdravljenju kraljevskog službenika u Kafarnaumu. Kako bi bilo lijepo kad bi se danas moglo čuti o nizu ozdravljenja širom svijeta. Tome svjedoče mase molitvi upravljene Gospodinu proteklih dana. Gospodine, ozdravi nam tijelo, ozdravi nam dušu, ozdravi nam odnos.

Uvod u ovaj milosni događaj svjedoči o Isusovu povratku u Galileju, među svoje. Među svojima možeš biti prihvaćen i odbačen. Isus je doživio obje situacije u rodnom zavičaju. Ovom prigodom rado su ga primili, jer su vidjeli i čuli što je sve učinio u Jeruzalemu. Potaknut takvim vijestima kraljev se službenik uputio zamoliti za ozdravljenje sina. To je očekivano od svakog roditelja. No, Isus upozorava da nam vjera mora biti jača, neovisna o vijestima koje nas ohrabruju ili razočaraju. Vjera stvara životni stav koji ne smije ovisiti o trenutnim potrebama. Vjera nas usmjerava da u životnim potrebama pokažemo smjer ustrajnosti i stabilnosti.

Koliko se god divili Isusovim čudesima, i ista zazivali, našu životnu stvarnost nikako ne smijemo svoju vjeru opteretiti sindromom „izabranog naroda“ kojem Bog uvijek ispunjava naše želje. Izabrani narod je izveden sustavom Božjih intervencija iz egipatskog ropstva, ali čim nisu imali nastavljeni očekivani niz brzo su otpali lutajući u krivovjerje ili ogorčenost. Isus nas po evanđeoskim primjerima upozorava kako ga narod periodično podržava, tek kad vide uspješnost korisne suradnje. Potom će ga ponovo napustiti, zatajiti ili izdati.

Dragi brate i sestro, posebno oni koji teško proživljavaju postojeće stanje. Bog je uz nas i u žalosti i radosti, bolesti ili zdravlju. Bog nas krijepi svojim milostima vjere kako bi ostali u stabilnosti ljudskog odnosa. To je što nas čini pravim ljudima i osloncima stabilnosti i sigurnosti. Vjera u živog i prisutnog Boga svjetlo je koje nam obasjava tamu nemoći i nesigurnosti.

Iako nam je zdravlje potrebno i poželjno, molimo za snagu postojanosti u ovim tegobnim trenucima. Bog će obilno nadodati sve milosti za koje dobro zna što nam je potrebno.

Mir i stabilnost svima vama!

Fra Josip Repeša, župnik župe Navještenja BDM Vrgorac