SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Marko Vuković: Neprolazna je sloboda koju Bog daje

ČITANJA:

Post 37,3-4.12-13a.17b-28

Ps 105

Mt 21,33-46

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama narodnim: »Drugu prispodobu čujte! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod. A vinogradari pograbiše njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše. I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako.«

»Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: ‘Poštovat će mog sina.’ Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: ‘Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!’ I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju.«

»Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?« Kažu mu: »Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme.«

Kaže im Isus: »Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo — kakvo čudo u očima našim!

Zato će se — kažem vam — oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove!«

Kad su glavari svećenički i farizeji čuli te njegove prispodobe, razumjeli su da govori o njima. I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva jer ga je smatralo prorokom.

Riječ Božju tumači vlč. Marko Vuković:

Sestre i braćo, dragi prijatelji!

U svetom tekstu kojeg smo upravo čuli naziremo Božji govor o svojoj providnosti. Bog u svojem planu spasenja namjerava poslati svoga ljubljenog sina da potraži svoju izgubljenu braću. U svojoj mudrosti kroz povijest ostavlja tragove, vodi događaje i šalje ljude koji će u sebi navijestiti Isusov dolazak i pripremiti put njegovoj logici djelovanja.

Ti ljudi proživjet će nešto kao navještaj Isusova dolaska i za pripravu ljudi za djela koja će Isus učiniti, kako bi ih razumjeli, povezali s nečim iz povijesti što će ih osvijetliti, razjasniti, pokazati svrhu, ali ispuniti ta djela i događaje iz povijesti. Tako će ljudi razumjeti tko je Isus, odakle dolazi, kuda ide, zašto čini to što čini, zašto dopušta da mu se učini to što mu se čini i što i kakvo je to spasenje o kojem govori.

Tako je Josip Egipatski, ljubljeni očev sin, okićen posebnom haljinom, klanjaju mu se mjesec, sunce i zvijezde – majka, otac i braća, i poslan je pronaći svoju izgubljenu braću. Na taj način Bog pripravlja čovječanstvo i širi mu logiku, pomiče granice mogućega. Bog kroz djela ove jedanaestorice braće pokazuje i Izraelu i nama koliko nisko padamo kada smo prepušteni sami sebi. Ovih dvanaest sinova začetnici su dvanaest plemena Izraelovih, a ako je temelj toliko poljuljan da je spreman iz zavisti ubiti vlastitog brata, što se tek od plodova – potomaka može očekivati!

U Josipu Egipatskom i u životnom putu o kojem čitamo Bog polako priprema teren za razumijevanje svoga Sina, daje obrise spasitelja Josipa koji je praslika Isusa spasitelja. Josip spasitelj svoju će obitelj po svojoj patnji i potpunom pouzdanju u njega, njegov put, volju i zapovijedi, spasiti od gladi i smrti. Ishodom života posvjedočit će vrijednost pouzdanja u Boga i u najvećoj nevolji.

Drugo, primit će svoju obitelj u svoje kraljevstvo po oproštenju njihovih grijeha i iz ljubavi prema svome Ocu i nevinom mlađem bratu. Nakon oprosta i primanja u svoje kraljevstvo daje im najbolju zemlju u Egiptu i svega u izobilju. Daje im dostojanstvo i status kojeg nikada prije nisu imali. Zvuči poznato? I posljednje: pripravlja put najvećem događaju povijesti Izraela, događaju izlaska iz ropstva.

U Izlasku su se dogodili najvažniji događaji u povijesti Izraela. Sklopljen je Savez cijelog naroda s Bogom, primljene Božje zapovijedi – Božje riječi, gledali su Božja čuda i Božje pobjede, svakodnevno im se u srce utiskivalo pouzdanje u Boga i Njegovu brigu i ljubav, dobili su Mojsija i Obećanu zemlju. Za sve to preduvjet je bio ropstvo u kojem čovjek svojevoljno ostaje radi punih lonaca i iz straha da bi na kraju zavapio Bogu.

Josip ih je dakle doveo u zemlju u kojoj će postati robovi, i Bog je to znao, ali nije ih doveo da ostanu robovi nego da se tim križem, tom mukom i smrću, posluži za najdivnije djelo u povijesti Izraela. Ropstvo je dakle bilo nužno. Ne radi Boga, nego radi čovjeka, kako bi čovjek vidio razliku između slobode svijeta koja ne može dugo trajati i slobode koju Bog daje.

Sve ovo put je Izraela s Bogom, s Josipom i Isusom, a isti je tvoj i moj put naviješten u našim josipovskim situacijama i kušnjama u kojima se nazire spasenje, s Isusom koji nas izbavlja i daje slobodu, prema Bogu koji je ispunjenje svih naših čežnji za slobodom i blaženstvom.