SVAKODNEVNO U 07:45 Vlč. Damir Slamek: "Isus dolazi i spašava ono što je izgubljeno"

ČITANJA:

2Mak 6,18-31;

Ps 3,2-7;

Lk 19,1-10

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Uđe Isus u Jerihon. Dok je njime prolazio, eto čovjeka imenom Zakeja. Bijaše on nadcarinik, i to bogat. Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska rasta. Potrča naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proći. Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: »Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući.« On žurno siđe i primi ga sav radostan. A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: »Čovjeku se grešniku svratio!« A Zakej usta i reče Gospodinu: »Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko.« Reče mu na to Isus: »Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov! Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!«

Riječ Božju tumači vlč. Damir Slamek:

Dragi slušatelji i danas slušamo izvještaj iz evanđelja po Luki i Isusov ulazak u Jerihon. U jučerašnjem evanđelju Gospodin je bio na putu prema Jerihonu i učinio čudo ozdravljenja slijepca, danas ulazi u kuću nadcarinika Zakeja. No krenimo redom jer nas i Luka izvještava o jednom radnom danu Isusa Sina Božjega, i o redu koji je On unio u naš svijet. Zakej je vrlo bogat i ugledan čovjek, za razliku od mnogih drugih bogataša u evanđelju ovaj bogataš ima ime – Zakej. Ime u biblijskom, pa prema tome i u kršćanskom značenju, nije samo oznaka po kojoj se ljudi međusobno razlikuju, nego obuhvaća znatno dublju razinu i u najdubljem smislu riječi, označava samu osobu sa svim njezinim kompleksnim razinama i stvarnostima. Stoga su biblijskim osobama redovito nadijevana imena koja su imala određena značenja i određeno poslanje. Roditelji kada daju ime svojoj djeci trebali bi na to misliti da njihovo ime određuje identitet tog djeteta i imenom je označeno cijeloga života.

Još je više bilo izraženo značenje Božjeg imena, pa je u tom smislu zazivanje Boga imenom značilo imati u vidu sveobuhvatnost njegove svetosti i njegove transcendentnosti. Znamo da Židovi dugo godina nisu izgovarali iz poštovanja Božje ime, nego su govorili Daleki, Sveti, sve dok im se Bog nije objavio preko svoga sluge Mojsija. Mojsije je tražio od Boga da mu kaže ime, jer u Knjizi Izlaska čitamo: “Mojsije reče; ako dođem k Izraelcima pa im kažem: Bog otaca vaših poslao me k vama i oni me zapitaju: Kako mu je ime? Što ću im odgovoriti? Ja sam koji jesam, reče Bog Mojsiju. Onda nastavi Ovako kaži Izraelcima „Ja jesam“ posla me k vama“. Upravo to ime izgovara i Isus u Novom Zavjetu pred Velikim svećenikom i Velikim vijećem kad ga pitaju ti li si Sin Božji? Isus izgovara „Ja jesam“.

No vratimo se današnjem evanđelju, Zakej zanimljivo ne zove Isusa njegovim imenom, kao što su to drugi zvali (Isuse Sine Davidov, Rabi, Gospodine…) nego Isus zove Zakeja: »Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući.« Isus zove Zakeja da siđe sa smokve i odmah se poziva u njegovu kuću. Možemo se pitati kako to da Zakej ne zove Isusa u svoju kuću, ali on svejedno dolazi… Iz prvog djela teksta vidimo da je Zakej želio vidjeti tko je to Isus, jer je za njega sigurno čuo, ali nije mogao do njega jer je bio niska rasta. Ta njegova želja i potreba da vidi Isusa pa da ga nešto pita, da mu nešto kaže urodila je Isusovim samopozivom da uđe u njegovu kuću i donese spasenje njegovoj kući i svima koji su s njim živjeli. Upravo radi spasenja, koje je bilo potrebno svim Zakejevim ukućanima, Isus se sam poziva i pokazuje da mu je stalo do svakog čovjeka do svake obitelji. Iz radosti koja je proizašla iz ovog susreta s Isusom Zakej ne može biti miran, ne može ostati isti nego odmah jasno i glasno pred svima kaže da će ispraviti sve svoje loše postupke. Ako je koga u čemu prevario vratit će sve da bude čist pred Bogom i ljudima. A upravo su ljudi ti koji su predbacivali carinicima i nadcarinicima što ubiru carinu odnosno porez za druge, a za svoje sugrađane ne mare. Oni su bili na zlu glasu samo zato što su ubirali porez, a zapravo su samo radili svoj posao. Jedan od Isusovih učenika bio je isto tako carinik, apostol Matej Isus je to znao i da ga je odmah po tome prosudio što radi, ne bi ga nikad pozvao za svojeg najbližeg učenika. Tko bolje poznaje čovjeka od samog Isusa i kako netko može reći ovaj čovjek zaslužuje to, a ovaj drugi ne zaslužuje. Marta i Marija zaslužuju da Isus uđe u njihovu kuću, a Zakej ne zaslužuje jer su ljudi odmah komentirali „Čovjeku se grešniku svratio“. Ljudi i danas komentiraju mnoge postupke nas svećenika; pa i biskupa kamo idemo s kim se družimo u čiju kuću svraćamo. Ima ljudi koji često pozivaju svećenika u svoju kuću, kod njih bi trebao biti svako malo, a ima ljudi koji ne pozivaju ali se treba nekad sam pozvati u njihovu kuću, upravo kao što je to učinio Isus. Nikad me ljudi u mojoj župi nisu potjerali iz kuće kad sam došao nenajavljen, kad sam došao onako malo u prolazu do njih. Meni se osobno više sviđa ta spontanost i ležernost, nego ono kad ljudi ne znaju što bi ti ponudili, što bi pred tebe stavili, a treba nam puno puta samo malo razgovora bez nekih posebnih tema i pitanja. Ne znamo kako je tekao razgovor između Isusa i Zakeja, ne znamo koje su bile teme, ali znamo iz Isusovih posljednjih riječi da je njegovo poslanje da dođe i spasi ono što je izgubljeno. Da zalutale dovede na pravi put da nas izgubljene ovčice dovede u svoj ovčinjak. To je Isus bio onda, to je Isus danas jedini koji traži jednu zalutalu ovčicu od 99 koje nisu zalutale, traži jednu razorenu obitelj iako ima druge koje su uređene i u ljubavi ukorjenjene. Neka po ovom svetom evanđelju i po svome svetom imenu Isus uđe i u vaše obitelji i u vaše srce dragi slušatelji. Amen

Vlč. Damir Slamek, župnik u Orehovici.